Nesvakidašnji ispraćaj u penziju

Goran Cvijović, vozač u Rudniku uglja svečano ispraćen u penziju
Predan poslu, odgovoran i uvijek spreman da pomogne

Goran Cvijović svečano je ispraćen u penziju nakon 42 godine radnog staža vozača u Rudniku uglja. Goran (64) je jedan od mnogih koji su iz Rudnika otišli u zasluženu penziju, nakon što su stekli određeni uslov, ali je rijetkost da na ispraćaju bude više od 70 kolega, koji su organizovali Goranov ispraćaj o svom trošku.
Radenko Ostojić, rukovodilac tehničke pripreme u RJ Održavanje godinama je sarađivao sa Goranom i bio mu šef.

Goran je jedan od najvećih profesionalaca sa kojima sam sarađivao u dijelu vožnje. Predan poslu, precizan, tačan, uvijek spreman da pomogne kolegama kada treba. Imam samo sve pohvale za njega, a opet mi je žao što takav čovjek ide u penziju, ali tako to mora biti, nadam se da će ga zamijeniti jednako dobri radnici i ljudi. Želim mu da dugo koristi penziju u miru, zdravlju, blagostanju sa svojom porodicom i ne sumnjam da će nas povremeno posjećivati – kaže Ostojić.
Dušan Janjušević, inženjer u RJ Transport, ističe da je radio u RJ Održavanje i da je dugo sarađivao sa Goranom.

Goran je izuzetan radnik i izuzetan čovjek prije svega, a sve to pokazuje večerašnji skup koji su organizovale njegove kolege, koji govori kakav je zaista Goran – kaže Janjušević.
Mladen Šćepović, mehaničar teške mehanizacije u RJ Održavanje kaže da niko nije imao ovakav ispraćaj.

Srce mi je prepuno zbog Gorana, sa kojim se srećom znam od svog prvog dana na poslu. On je na svom poslu uvijek bio odgovoran, spreman i izašao bi uvijek u susret i pomogao svima – kaže Šćepović.
Goran je 41 godinu proveo radeći u Rudniku uglja, a jednu godinu u ŠIK-u “Velimir Jakić”. On je u Rudniku sve vrijeme radio kao vozač dostavnog vozila u Radnoj jedinici “Održavanje” koja pripada cjelini RO “Proizvodnja”. Za svoj radni vijek nije koristio ni dana bolovanja. Prije petnaestak godina je operisao čir i dok je bio mjesec dana na bolovanju zapravo je iskoristio dio starog i novog odmora, a kada je došao da uzme platu pokazalo se da mu je plata osjetno manja kad je na odmoru umjesto na bolovanju.

Vozio sam sve vrste majstora po kopu, bravare, električare… Ranije je bila PK Borovica, pa onda DTO sistem. Do prije desetak godina išao sam i na poslovna putovanja van Pljevalja, uglavnom za potrebe nabavke dijelova i opravke mašina i sklopova, a od prije desetak godina time se bave drugi. Najteži dio posla je bio zimi, jer je klizavo, velike su uvale u kopu – kaže Cvijović.

Goran je vozio dostavno vozilo koje prima šest putnika i vozača, a u prtljažnom prostoru pokriveni ceradom su alati, materijali i sve ono što je bilo potrebno majstorima u kopu.

Nije to tako težak posao bio. Vozilo nije veliko pa može da se njime upravlja, bilo je pomalo truckanja, tu i tamo ne bi moglo da izađe na nekom usponu pa mora da se zaleti, uglavnom dobro sam prolazio. Za mog radnog vijeka nisam imao nikakvih incidenata, niti sam udario auto, ništa od toga, sami Bog me čuvao – kaže Goran.
Za svoj radni staž Goran je vozio dva takva auto, od kojih je noviji imao i takozvanu duplu vuču, što je olakšavalo saobraćanje kopom.
Goran je održavao vozila zajedno sa majstorima koji su bili zaduženi za to, a sitnije popravke je vršio uglavnom sam. Najčešći kvar je bilo začepljenje filtera na autu, zbog velike prašine u kopu koja nastaje od rada dampera, bagera i drugih mašina, pa su morali filteri češće da se izduvavaju i čiste. Osim toga Goran kaže da nije imao nekih većih kvarova i da ga je auto dobro služio, naročito kao nov. On smatra da vožnja takvog auto nije zahtjevna, dovoljna je B kategorija, iako on ima vozačku C kategoriju. Nudili su ga da položi za E kategoriju i da vozi dampera, ali nije htio. Iako je plata bila manja u odnosu na damper, ipak Goran kaže da mu je naročito odgovaralo što je stalno bio prva smjena.

Uvijek ima posla, nekada manje – nekada više. Radili smo svaki radni dan a subotom smo imali dežurstva zbog kopa koji radi subotom i nedeljom i da ne bi velike mašine stajale van pogona zbog kakvog sitnog kvara. Ponekad je bilo poziva u bilo koje doba dana, na primjer kada stane drobilica na Maljevcu, moralo se ići i voziti majstore u opravku bilo kada pa i nedeljom i u bilo koje doba dana i noći – objašnjava Cvijović.
Goran ističe da je jednom radniku poput njega najbitnije da bude dobar sa pretpostavljenima i sa kolegama.

Sve što ti tvoj pretpostavljeni kaže ti moraš da radiš. Radio sam u održavanju u kopu, pa sam 1999. prešao u centralno održavanje. Nikada ni s kim nisam imao gorke riječi. Znao sam sve radnike po kopu, nikad se ni s kim nisam zavadio. Bio sam zadovoljan svojim poslom – ističe Cvijović.
On dodaje da je veoma zadovoljan i odzivom ljudi na njegov ispraćaj i da je to neočekivano za njega. Mislio je da napravi mali ispraćaj, ali su se svi odazvali, samoorganizovali, inženjeri, poslovođe, tehničari, majstori, čak i mlade kolege i odlučili da Goranu naprave ispraćaj koji je okupio skoro sve radnike održavanja, njih više od 70.
Goran je oženjen, ima dva sina i unučicu. Stariji sin od nedavno radi u TE, a mlađi je trenutno nezaposlen. Goran se nada da će i njegov mlađi sin moći da se zaposli u Rudniku uglja.
Goran je prije četiri godine dobio kredit za stan i tako je riješio svoje stambeno pitanje. Nada se i otpremini od petnaestak hiljada evra, jer je mogao da radi još godinu i po, ali se odlučio za odlazak u penziju, s obzirom da ima 42 godine staža.

Zašto bih radio do 66 godina. Došli su mladi ljudi, a većina moje generacije već se penzionisala. Dosta je bilo – kaže Goran.
On namjerava da nakon odlaska u penziju više vremena provodi na imanju u Zenici.

To je imanje od moje supruge. Svo je zagrađeno, nema mnogo prostora 40 ari, ali imam namjeru da nabavim četiri, pet ovaca, dvadesetak koka…Inače tamo sijem sve za nas, krompir i povrće, ništa od toga ne kupujemo. Imamo nekolicinu jabuka, posadio sam i šljiva, ukupno oko 25 stabala za naše potrebe. Tu bih provodio dane ljeti, a ako nabavim ovce i zimi. Imamo gore i kuću i sve je opremljeno za život kao u gradu – kaže Goran, koji je svečano ispraćen u penziju 11. januara u restoranu Taša.
M. T.