Na selu vide perspektivu

U posjeti porodici Srđana i Maje Radulović iz Donje Brvenice

Ljubav ih je spojila, a život na selu ispunio – zajedno grade svoj dom okružen ljepotom prirode. Odabrali su jednostavan život, vrijednosti koje selo čuva, i zajedno korak po korak stvaraju egzistenciju svojoj porodici. Njihova adresa je selo Donja Brvenica, a njihov način života ljubav, rad i zajedništvo.U ovom selu su pronašli ono što su tražili: dom, spokoj i prostor da ostvaruju svoje snove. Takvi su naši mladi i nadasve vrijedni, bračni par Srđan (29) i Maja (27) Radulović iz Donje Brvenice. Topao julski dan, vrijeme kosidbe, ali ljubazni domaćini su nas srdačno primili, i pored posla koji ih je čekao na livadi. Podijelili su sa nama iskrenu priču o njihovom životu na selu, radu, porodici…

Ne možemo često da sretnemo mladu ženu kao što je Maja, sposobnu i otresitu, posvećenu porodici, koja uživa u životu i radu u selu. Maja je rođena u Beogradu, završila osnovnu i srednju školu u Zemunu, ali za sebe i svoju porodicu vidi budućnost u Donjoj Brvenici. Maja je rođena u četvoročlanoj porodici Irić. Mlađi brat je  student prve godine Pravnog fakulteta u Beogradu.

– Moji roditelji su porijeklom iz Pljevalja. Svaki ljetnji i zimski raspust sam provodila u Pljevljima. Majka je iz Boljanića, a otac iz Bučja.Uvijek sam voljela selo. Srđana sam upoznala na vašaru na Bjelovom Brdu. Zabavljali smo se godinu, i nakon završetka srednje škole vjenčali smo se. Kazao mi je da ćemo živjeti na selu, a ja sam rekla gdje on bude tu ću biti i ja – priča Maja uz osmijeh, dok troje divne, razdragane i komunikativne djece sjede pored nas i pažljivo slušaju razgovor. Najstarija Sara (7) završila je prvi razred OŠ “Radoje Tošić” u Brvenici, Nađa (5) ove godine upisuje prvi razred , takođe u ovoj školi, dok je Dušan najmlađi i ima dvije i po godine. Sara i Nađa kažu da vole život na selu. Iako odu u Beograd kod Majinih roditelja, kao i u Pljevlja kod Srđanove majke, rado se vraćaju u Brvenicu. Vole da pomažu, i život na selu ih ispunjava kao i njihove roditelje.

Srđan, vrijedan domaćin, posvećen porodici, porodičnu tradiciju vrijednog majstora naslijedio od pradjeda, djeda, i oca Jovana, sa kojim žive u Brvenici, i kojim je, kako ističu, najveći oslonac i podrška. Srđan je majstor, radi fasade, pločice, molerske radove…Angažovan je kako u Pljevljima, tako na Primorju, Žabljaku. Dešava se da ostane i po dva mjeseca, ali vikendima obavezno dolazi u Brvenicu.Stiže da završi i poslove na imanju uz pomoć supruge, oca, djece, babe Milene (84), koja pomaže koliko može. Baba Milena je još uvijek vitalna,  iako je imala težak život, rođena je u porodici Gardović u Orlji, a u Brvenicu se udala 1964. godine.

U početku šest članova  živjelo je u maloj kući, da bi rođenjem sina Dušana dogradili kuću za svoju porodicu. Domaćica Maja se pobrinula da kuća blista, i pored troje male djece. Sve je čisto i uredno. 

Vrijedni su Radulovići, iako nemaju stalan posao i počeli su od nule, danas su zadovoljni onim što su postigli.

Na imanju od 3 hektara Radulovići imaju tri krave, 30 koka nosilja, konja.

– Kosimo oko 10 hektara. Uzimamo da kosimo imanja  od komšija kao i od Majinog oca u Bučju. Imamo samo kosačicu i muzilicu. Najčešće trpamo sijena. Ovdje kod nas u selu se još zadržala  moba. Pomažemo jedni drugima. Danas će mi doći četvorica komšija da mi pomognu da strpam sijeno. Poslednjih godina trava slabije rodi, pa tako na istoj površini manje ukosimo- kaže Srđan, koji smatra da bi im traktor umnogome olakšao posao jer ovako zavise odrugih.

Maja poručuje mladima da se vraćaju na selo. Iako su krenuli sami da stvaraju domaćinstvo, nije se bojala, jer je znala kada su spremni da rade ni rezultati neće izostati, a, naglašava, imala je pomoć i još uvijek ima, od roditelja.

-Pametnija i zdravija djeca rastu na selu. Spremna su i za život u gradu i na selu. Znala sam skoro sve poslove da radim, osim da muzem krave i pravim sir. Ali i to sam naučila. Sir prodajemo nakupcima koji dođu na kućnu adresu – kaže Maja i dodaje da u Brvenici vidi budućnost za sebe i porodicu.

-Bila sma odličan đak u srednjoj školi. Govorila sam roditeljima kada sam upisala srednju školu ili ću se udati u Pljevlja, ili ću otići da živim u Pljevlja.Treća opcija da dovedem Pljevljaka u Beograd – ističe Maja, koja svakom rečenicom iskazuje zadovoljstvo i radost porodicom i životom na selu i harmoničnim brakom, koji će na Svetu Petku ući u osmu godinu zajedničkog života.

Najveći problem je, kažu, što nema prevoza do škole za kćerke.

-Iako će ove godine biti tri đaka sa ovog putnog pravca, još uvijek nemamo prevoz za djecu. Oko 3 km vozim djecu do škole.. Obećavaju nam stalno ali još ništa. Vidjećemo za ovu godinu. Nemamo vremena za ljetnje odmore. Jednom smo djecu vodili na more. Ne nedostaje nam jer ovdje imamo Zeleni vir na Voloderu. Djeca uživaju kao i svi koji ljeti posjećuju ovu rijeku. Za Vidovdan ove godine oko 40 ljudi bilo je na Zelenom viru. Dolaze i iz Pljevalja – kaže Srđan.

Pored voćnjaka u kojem imaju šljiva, jabuka i krušaka, vrt su zasijali za svoje potrebe. Ove godine prvi put su posadili i paprike.

Milina je bilo upoznati ovako mlade i vrijedne ljude koji su život posvetili selu, koji se ne boje izazova sa kojima se susreću, vole prirodu i prednosti života u selu. Radulovići su primjer da je za sreću najpotrebnija zahvalnost, poštovanje, ljubav, razumjevanje i stvaranje.

S.Z.