Ogledni čas o spoznaji Boga kroz pravoslavlje i islam

Na inicijativu, učenika drugog razreda Srednje stručne škole, održan je ogledni čas o islamskoj i pravoslavnoj vjeri, na kome su učenici govorili koliko poznaju običaje i religiju kojoj ne pripadaju, izgovarli su dvije osnovne molitve na pet jezika, analizirali teskstove iz svetih knjiga Biblije i Kur’ana i zaključili da je Bog jedan, kome se treba klanjati, da je svaki čovjek „jedan pred Bogom“ dužan da prašta kako bi mu bili oprošteni grijesi i da kroz sopstveno srca sposznaje Boga, da bi imao ljubavi za sve ljude. Učenici odjeljenja II3 i II4 , uz mentorstvo profesorice Snežane Grujičić, priredili su ogledni čas na temu ,,Biblija i Kur’an iz više uglova“. Čas je predstavljao korelaciju: književnosti, istorije, teologije, lingvistike i etnologije, jer su učenici analizom molitvenih tekstova, poređenjem običaja u islamu i hrišćanstvu, kao i komparacijom konkretnih odlomaka iz Biblije i Kur’ana došli do jedinstvenog zaključka da je Bog jedan ili Tek bir Alah (Tek bir Allah).
„Čas je koncipiran kroz tri povezana dijela. Prvi dio je imao molitveni karakter, ali je sa druge strane predstavljao sponu različitih jezika i kultura, jer su učenici dvije osnovne molitve u hrišćanstvu i islamu Oče naš (Ѻtče našъ) i Fatihu (al-Fātiḥah) kazivali na pet jezika: na arapskom, staroslovenskom, srpskom, engleskom i grčkom, što je kod posjetilaca izazvalo posebno oduševljenje. Ono je pojačano činjenicom da su tekst El-Fatihe (na izvornom arapskom, ali i na drugim jezicima) kazivali učenici pravoslavne vjeroispovijesti, a da su Oče naš (na staroslovenskom i u prevodima na druge jezike) govorili učenici islamske vjeroispovijesti. Književnoteorijskom analizom oba molitvena teksta dokazali su njihovu nevjerovanu sličnost kroz zaključak da u obje molitve uzvišeni stil kreće od Boga, kao jedinog kome se treba klanjati, nastavlja put do drugih ljudi kojima je neophodno praštati da bi i nama bilo oprošteno i spušta se do središta ljudskog srca u kome počiva najličniji odnos između Boga i čovjeka“, navodi se u tekstu objavljenom na fejsbuku Srednje stručne škole.

Na ideju da govore o molitvama, običajima i svetim knjigama one vjerske konfesije u kojoj nisu odrastali, kako bi je bolje upoznali i razumjeli, došli su sami učenici. Zato su u drugom dijelu časa učenici islamske vjeroispovijesti govorili o običajima u pravoslavlju, a učenici pravoslavne vjeroispovijesti o običajima u islamu, vezanim za praznike, poste, slave, sahrane, odnos prema roditeljima, vjerskim objektima, drugim ljudima, sujevjerju, Božjim zapovijestima, vjerskim dužnostima…
Treći dio časa bio je posvećen analizi vjerskih tekstova iz Biblije i Kur’ana u kojima je sličnost toliko očigledna da su učenici lako došli do zaključka da su obje religije grane jednog istog drevnog stabla ,,čiji je koren duboko u zemlji, a grane mu se do neba uzdižu“. Načinom na koji su organizovali prezentovanje ove teme, kao i sadržajem svega rečenog, dokazali su da je Bog jedan i da su svi oni jedno.