Odlazak iz rodnog mjesta, u velike „svjetske gradove“ ne može da ispuni toplinu porodične kuće pa svi koji odu za boljim životom, snovima u srcu ipak nose rodni grad – Pljevlja i pokušavaju da održe uspomene na njega.
Ljiljana Vasilijević Manojlović iz sela Kakmuže udala se, rodila ćerku i odlazi u Beograd gdje je i diplomirala.
I pored velikog Beograda Ljiljana nikada nije zaboravila Pljevlja i svoje rodno mjesto a u Beogradu se sesrela sa nekim novim načinom života.
Uvijek se sjeća lijepog perioda koje je provela u Srednjoj stručnoj školi, porodične kuće u naselju Ševari i komšija sa kojima je provela djetinjstvo.
Ljiljana je u pjesmi „Beogradskoj ljepotici“ kroz stihove opisala odlazak u Beograd, sjećanja na Pljevlja i odrastanje.
Pjesmu “ Beogradskoj ljepotici“ izvela je na veče Pljevljaka u Beogradu kao i u Pljevljima na obilježavanju godišnjice mature sa svojom generacijom. Kada god ima priliku iskoristi je da predstavi Pljevlja i da kroz pjesmu Beogradskoj ljepotici predstavi svoj život i ljepotu pljevaljskog grada.
Beogradskoj ljepotici
Dođoh mlađan iz Pljevalja u tvoj „Beli grad“ al ljepotu moga grada još pamtim i sad Pa te zovem ljepotice „dođi kod nas u Vodice“
Pa da šetam, da ti smetam Dok ti licem dlanom mijem, Ovdje nekad šetah sa njom ne znam dal ti reći smijem ?
Kada rekoh da odlazim zaplaka mi majka stara, Mekom rukom ubra ruže zasađene kod kotara
Rekoše mi da je ljuta te zadržah naše ruže koje majka zorom sadi majskog jutra u Kakmuže žute ruže Carigrada bjeli biser sa Ohrida ne bijahu ništa ljepši „očinjeg mi moga vida“
Svježi buket uspomena ostavih na rodnom pragu pa sa srcem punim nade Krenu tvome Beogradu
Viđeh svjetla Velegrada, Sretoh tebe iznenada. A do juče mojim Liscem Samnom šeta jedna Rada.
Toplom rukom, milim glasom Dirnu moje srce mlado Zaboravih obećanje Dato tebi moja Rado Popih vino iz kristala Mjesto vode sa astala
Reče da si sa Zvezdare A ja lutko iz Bobova Dok ti žuri na pilates Odmarah se kod borova
Kosu mi je prošaralo bijelo inje, bjelo zlato kako starim srce čezne ko đevojče neudato Pa se sjetih one kruške što je davno otac sadi pitah brata, jel rodila ? stara ljubav šta mi radi ? đe je kamen mojih snova na kom učih prva slova đe radosti a đe tuge ? Moje ravne Mataruge
Tu sam pored Ćehotine nizo biser moje nade to što postah danas „neko“ Blagoslov mi majka dade Darova me žutom kruškom Što čuvaše ispod skuta Puno želja malo para Za srećnoga moga puta
Pa zamišljam da je živa mila moja majka stara. Nije sreća puna vreća Ovih mojih sitnih para. Da je meni, da zanoćim Pokraj kuće i ambara Pa da dišem, pjesme pišem A u pjesmi sve što valja „Dođe lutko iz Pljevalja“
Ti za Šula nisi čula, Ni za divne Trnovice. Mi smo tamo nekad išli Od Kakmuže do Kozice. Pa do grada, tu na piće Svraćali u Kalušiće
Htio sam joj dati „biljeg“ Zlatan prsten na „Trojice“ ali joj ga ti „ugrabi“ Beogradska ljepotice čudno ti je što ti tražim da mi majkom zoveš majku kad željaše nju odavno za jedinu milu snajku.
Sada evo s tobom šetam Danas tebi ovde smetam kuća časti ovaj dan Pa će sjutra Kalemegdan
Usnih opet san mladosti Sa njom šetam kao nekada Jedna suza na jastuku Kanula mi iznenada. Probudi me tvoja ruka, topla suza sa jastuka
Ti i dalje samnom zoriš Bdiješ i nad snom mi dvoriš. Na ruci ti moje zlato Davno Radi obećato, Đurđevdana na uranku Dok je grlih na rastaanku.
Satkah ćilim mojoh snova Njime gazim do Bobova no putanja malo duža možda svratim do Kakmuža pa da rečem i potečem kao hladna moja Draga nek istekne svaka muka prije moga kućnog praga
Od Pljevalja do Glisnice „zaćutale“ vodenice šumom sežu mahovine Sve do naše Hoćevine sjetne jele i borovi odlećeli sokolovi.
Osta ljubav uklesana U kamenu prvo slovo, U amanet osta Tari Da je čuva u Vaškovo. Tu Durmitor nebo grli i divi se svome raju A ja pjevam svoju pjesmu Ko nekada u svome kraju. “ Đe je Rado tvoje stado ? Evo došlo momče mlado. Da li nam je još ljubav vođa Ponosita ko Volođa ?
Dodoh srce Beogradu a u njemu nodim Radu Radu nosim Liscem kosim Sa izvora vodu pijem U svom rodu srce grijem.
U tvom gradu sada živim ostarilo moje lice U snovima viđeh Radu Javi stado niz Grančice tebe ljubim na nju mislim Beogradska ljepotice.
L.K.
Prelepa pesma o našim divnim Pljevljima. ❤️