Pljevljak Željko Rakočević, uspješan privrednik u SAD

Jednostavnost i zadovoljstvo onim što radi

Dječija radoznalost, znanje, odgovoran rad i zadovoljstvo svim što u datom trenutku ima, učinili su da je u mogućnosti da proputuje pola svijeta a da sigurna luka bude njegova petočlana porodica. Kaže da je za njega važno da u svim prilikama život gleda sa pozitivne strane i da od ukazanih prilika izabere najbolje opcije. Matematički precizan, kao inženjer elektrotehnike nije jurio poslodavce i firme već je nakon odsluženog vojnog roka iz Pljevalja otišao za Beograd i otvorio sopstvenu firmu za softver.

 Ležerno obučen u kariranoj košulji i farmericama, Željko Rakočević (63) došao je na školski čas povodom proslave 45 godina mature, iz Los Anđelesa gdje živi poslednjih 27 godina. S prizvukom američkog akcenta priča o sadašnjem i nekadašnjem životu u Pljevljima. Sređenost misli i osjećanja daju jednostavnost i lakoću u odgovorima pa izgleda kao da čovjek nije mijenjao prevoze i prešao hiljade kilometara da bude na generacijskom času u rodnom gradu. Kaže da iako je proputovao pola svijeta jednostavnost i zadovoljstvo onim što radi bili bi njegova odlika i da se bavi poljoprivredom i živi u bilo kom selu. Primjećuje da su se  Pljevlja dosta promijenila, ima više parkova i građevina „ sve mi djeluje manje, prenatrpano, ali Pljevlja ko Pljevlja“.

„Kada prođete i videte toliko toga, ne znam da li što smo tada bili mladi, ali čini mi se da je najviše dobrih ljudi na jednom mjestu bilo tada u Gimnaziji i Pljevljima. Mislim da je bila ogromna količina dobrih ljudi. Naša generacija je bila sjajna, održavamo kontakt i viđamo se kada možemo“, kazao je Željko.

U Los Ađelesu je vlasnik softvrske firme „Westend Software“ koja broji preko 40 zaposlenih širom svijeta, i koja ima predstavništva u Beogradu, Podgorici, Evropi i Centralnoj Americi. Frima proizvodi finansijsko-pravni softver za administracije velikih svjetskih firmi koje se bave licenciranjem.

Rakočević kaže da je u Beogradu imao dobru privatnu firmu koju je posle 20 godina rada, 1998. godine, odlučio da prenese u SAD. Kao razlog za odlazak iz zemlje navodi radoznalost.

„Radoznalost, ništa drugo. Imao sami firmu koja je radila dobro ali uvijek volim da se uporedim. Kao košarkaši koji odu u NBA ligu da se oprobaju. Uz to desi se više prilike da vidiš svijet i onda zavoliš to mjesto i tako prođe 26 godina“, kaže Željko koji je sa suprugom Željkom, farmaceutkinjom, i dvije kćerke, otputovao u SAD 1998. godine.

Kaže da je imao sreće što život dijeli sa suprugom Željkom, zajedno su 36 godina i njihova ljubav krunisana je sa troje djece. Obje kćerke, Aleksandra i Jana, završile su ekonomski fakultet a sin Nikola, rođen u SAD,  završava računarski fakultet.

Željko kaže da nikada nije razmišljao o godinama, niti se negdje osjećao kao stranac.

„Nisam puno stvari u životu analizirao previše, nego što mi život ponudi trudim se da iskoristim na najbolji mogući način. Pokušavam da uživam tamo gdje jesam, što mi pruža ta sredina. U Los Anđelesu ima ljudi iz čitavog svijeta, kosmopolitski je grad i ne osjećam se kao stranac. Zanimljivo je, ima raznovrsne hrane, ima puno naših ljudi iz bivše SFRJ, družimo se, pomažemo, djeca se međusobno druže. Idemo u našu crkvu za veće praznike i posle liturgije se družimo“, kaže Željko.

Rakočevići su sačuvali porodične korijene, tradiciju, djeca znaju srpski jezik i vole da dođu u Srbiju. Iako žive dinamično i često putuju, na prvom mjestu je skladan porodični život. Svaki slobodan trenutak koriste da otputuju i upoznaju druge sredine u Evropi i Americi. Kaže da život u inostranstvu ima puno dobrih stvari.

„ Veća je tradicija i stabilnost u organizovanosti društva dok se ovde „stvari“ jako često dešavaju. U mogućnosti smo da odemo na Havaje i Kostariku na odmor. U odnosu na viđene destinacije shvatamo da naše primorje i planine uopšte nisu loše već to što imamo je dobro. Znam da se puno Amerikanaca preseljava u Beograd, jer im je  jeftinije da se smjeste, kupe stanove a ima tu naše duše koja se strancima sviđa. Izgleda mi da smo nekako gori jedni prema drugima nego prema strancima“, kaže Željko, ističući da politika i narod nisu jedno isto ni u jednoj zemlji „ne može narod mnogo da utiče politička dešavanja, uvijek je neko na vlasti ko više vodi računa o sebi nego o narodu“.

Ponosan je što potiče iz male sredine.  

„Ljudi ne treba da se plaše istraživanja u životu i nalaženja sebe u onome što im odgovara. Kakva god da je sredina pokušaj da se prilagodiš i iskoristiš date mogućnosti“, kazao je Željko, dodajući da nema planove o povratku kao što nije imao ni kada su otišli.  Rakočevići su zauzeti, vole posao koji rade ali svake godine dva puta godišnje dolaze u svoju postojbinu i to im pomaže da odmjere i uporede život na dva različita kontinenta. 

V.M.

Tekst objavljen u Pljevaljskim novinama