Selo gori, država se češlja – kada ćemo riješiti namjerno izazivanje požara?

Konačno kiša i konačno predah za sve crnogorske vatrogasce. Buktali su ovih dana požari u cijeloj Crnoj Gori, od sjevera do juga. Vatrogasne ekipe intervenisale su u Pljevljima, Plavu, Andrijevici, Šavniku, Danilovgradu, Bijelom Polju i na Žabljaku. Vatrogasci navikli na „standardna“ paljenja livada cim grane sunce i ove godine su podnijeli veliku žrtvu.

Pomoć vatrogacima na terenu pružali su avioni MUP-a na terenu opštine Žabljak i Danilovgrad, a u ostalim pomagali su i stanovnici sela u kojima je gorjelo. Dok su jedni gasili, nerijetko se dešavalo da u blizini plane nova vatra. Piromani ili samo oni koji slučajno i nenamjerno zapale livade, pa se požar otme kontroli, uglavnom prođu nekažnjeno.

Na Žabljaku je gorjela borova šuma, požar se približavao granicama NP Durmitor, velike površine sitnog i visokog rastinja izgorjele su u gotovo svakoj opštini, a u pljevaljskim selima i nekoliko stambenih i pomoćnih objekata.

Srećom, ljudskih žrtava nije bilo kao prošle godine.

U međuvremenu je Ministarstvo ekologije i održivog razvoja saopštilo da će novim zakonskim rešenjima uvesti stroge kazne za sve koji obavljaju čišćenje livada paljenjem jer „izazivaju ogromnu štetu prirodnom okruženju“. Predložili su i novčane kazne od 2000 do 40 000 eura i podsjetili da je loženje vatre na otvorenom zabranjeno. Građani koje policija uhapsi zbog podmetanja požara, tužilaštvo tereti za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Kazna za ovo krivično djelo je od šest mjeseci do 5 godina.

Da su ovi zakoni i priče nadležnim samo mrtvo slovo na papiru, uvjerili smo se mnogo puta. Svakog proljeća i ljeta, ovo pitanje se iznova i iznova aktuelizuje, a svjedoci smo da je malo piromana odgovaralo za svoje postupke. Za to vrijeme mnogo šume i objekata je izgorjelo, a neadekvatno kažnjavanje im daje vjetar u leđa.

Crna Gora posjeduje dva „Bell“ helikoptera u sastavu MUP-a i tri u sastavu Vojske Crne Gore i oni se uglavnom stavljaju na raspolaganje Službi zaštite i spašavanja u toku ljetnjih mjeseci i velikih požara.

Prošlog ljeta, premijer Milojko Spajić najavio je da će Crna Gora pronaći novac da kupi makar jedan „kanader“ za gašenje požara.

Demantovao ga je prvi crnogorski vazduhoplovni inspektor i vještak za oblast vazduhoplovstva Predrag Boljević, koji je rekao da su posljednji plaćeni primjerci „kanadera“ (Canadair Bombardier CL 415) isporučeni 2015. godine, od kada se taj protivpožarni avion više ne proizvodi, a za kupovinu njegovog naslednika DHC 515, koji trenutno nudi kanadska firma De Havillend Aircraft Ltd, Crna Gora bi morala izdvojiti oko 50 miliona eura i na njegovu isporuku čekati do poslije 2030. godine.

Boljević je rekao za „Dan“ da bi za crnogorsku vazduhoplovnu zajednicu, industriju i administraciju, kadrovske kapacitete, ali i finansije, neuporedivo bolja opcija bila kupovina „er traktora“, koji košta 10 puta manje od modela DHC 515. On je kazao da taj tip protivpožarnog aviona, ili njemu sličan, nikad nije bio u operativnoj upotrebi, kako u civilnom, tako ni u vojnom vazduhoplovstvu na prostorima Crne Gore.

– Nema aktivnog crnogorskog pilota ili avio-mehaničara koji je posjedovao ili koji posjeduje važeću licencu za model DHC 515. Ova činjenica, ukoliko bismo nabavili „Canadair CL 415“, odnosno novi model DHC 515, znatno bi komplikovala i prolongirala početak operativne upotrebe, i to do neprihvatljivog obima shodno potrebnim finansijskim izdacima za korišćenje aviona ovog tipa u crnogorskom vazdušnom prostoru – ukazao je Boljević.

Ističe da su letne i protivpožarne performanse „Canadair“ (Bombardier) CL 415″, odnosno novog modela DHC 515, nesporne i da o njima ne treba diskutovati, ali da treba uzeti u obzir činjenice da je cijena „er traktora“ serija 800 10 puta manja od cijene DHC 515, koji je naslednik CL 415, i čija isporuka za naše potrebe ne može biti prije 2030. godine.

Da li ćemo morati da čekamo 2030. godinu i pronalazak sredstava za kupovinu ili ćemo morati da pojačamo kazne za namjerno izazivanje požara? Po svemu sudeći, naprije ćemo pjevati dodolske pjesme i prizivati kišu kao u paganskim vremenima, jer znajući kako nam budžet „škripi“ i koliko smo slučajeva izazivanja požara riješili, ne preostaje nam ništa drugo.

Najveći teret, kao i do sada, na svojim leđima snosiće vatrogasci, koji svakodnevno rizikuju svoj život zbog nečijeg nemara ili poremećaja.

Ova tema će, nažalost, biti „ugašena“ kao i ovi požari, do nekog sljedećeg puta kada ćemo opet pooštravati kazne…