„Dajem svaki djelić sebe kako bih donio boljitak gradu“
Prijatelji ga doživljavaju kao čovjeka od povjerenja, a roditelji i brat kao nekog ko može da bude težak u određenim situacijama, ali i osobu mekog srca u teškim momentima. Dokazao je da kada pronađe pravu motivaciju i fokus, može da bude uspješan. Iako je srednju školu završio sa vrlodobrim uspjehom, Pravni fakultet u Podgorici je završio sa prosječnom ocjenom devet. Petar Knežević mr prava, zaposlen u je u Direkciji za izgradnju i investicije Opštine Pljevlja, gdje se bavi obligacionim pravom i ugovornim odnosima. Iako je imao šanse da ostane u Mariboru gdje je završio postdiplomske studije, od početka je želio da se vrati u Pljevlja. Petar je Pravni fakultet u Podgorici upisao sa prijateljem koji je takođe studirao pravo.
-Taj zajednički studij mnogo mi je značio i puno zbližio. Na početku je bilo izuzetno teško, ali sam od starta krenuo veoma jako da učim, na početku iz straha da ne razočaram a kasnije iz ljubavi. Neke kolege su me gledale kao zaluđenika za pravom, s obzirom na to da sam rijetko izlazio na žurke i druženja. Naučio sam mnogo toga, naročito kako treba da bude, a ne kako jeste, u smislu vladavine prava, pravne države i demokratije. Dolazio sam u Pljevlja svaka dva mjeseca, iako je Podgorica blizu, što dokazuje koliko sam bio fokusiran – priča Petar i dodaje da je želio dodatni izazov pa mu se javila želja da studije nastavi u Sloveniji.
-Informacije sam prikupljao od referentkinje s Pravnog fakulteta u Mariboru, kojoj sam beskrajno zahvalan s obzirom na broj mejlova koje sam poslao. Imao sam želju već na trećoj godini da studiram u Sloveniji, međutim, referentkinja mi je dala roditeljski savjet da mi je bolje da osnovne studije završim u Podgorici, a na master studije da dođem u Sloveniju. Tako sam i učinio. U Podgorici sam na početku studija počeo da učim slovenački jezik i dostigao B1 nivo prije odlaska. Sve mi je djelovalo bajno, do mjesec prije odlaska, jer sam morao da napustim svoje „malo carstvo“ i komfor koji sam imao. Došao je momenat kada moram da se iselim iz stana, da se pozdravim sa kolegama, najbližim prijateljima. A najteže mi je bilo rastati se sa roditeljima i bratom, koji su me trebali pustiti na put za koji nisu bili sigurni kako će završiti. Bilo je i meni teško, u jednom momentu sam želio i da odustanem, i to sam rekao ocu, ali sve se promijenilo kad mi je rekao: „Ti ne moraš ići, ali to je bio tvoj san od početka.“ Ta rečenica dala mi je dodatnu snagu – ističe Petar. Kako navodi, majka i otac mu i danas ponavljaju da im je dan Petrovog odlaska bio i najduži i najteži, s obzirom da nije bilo direktne linije za Maribor, već je išao Pljevlja – Sarajevo taksijem, a onda Sarajevo – Maribor autobusom, a nije mogao da se javi do dolaska u Sloveniju.
Master studije u Mariboru za Petra su, kako kaže, bile ogroman izazov.
-Na prvo predavanje otišao sam preplašen jer nisam dobro razumio jezik. Učio sam dan i noć kako bih prevazišao jezičku barijeru. Sjećam se kako sam učio po 10 sati i na kraju shvatio da sam prešao samo 20 stranica knjige, što je izuzetno malo za pravnike i obim literature. Radio sam različite poslove – selidbe, montažu, ugostiteljstvo. Tamo sam upoznao i velikog prijatelja, Slovenca, koji mi je omogućio da učim i da se pomalo bavim pravom kod njega, s obzirom na to da se bavio politikom ali i menadžerskim poslom u svom ogromnom kompleksu. On je prvi prepoznao moj potencijal i pružio mi šansu. Rad s njim dao mi je ogromno samopouzdanje i razumijevanje kako biznis funkcioniše – objšnjava Petar. Po njegovim riječima studije u Sloveniji razlikuju se od onih u Crnoj Gori.
-Profesori su opušteniji, ali literatura mnogo obimnija. Ogromna pažnja je data praktičnoj nastavi, imitaciji suđenja, istraživačkim radovima i debatama. Bavili smo se pravnim prazninama, nedoumicama i kolizijama zakona, više nego direktnom primjenom prava. U Mariboru se velika pažnja posvećuje privrednom pravu, jer je privreda pokretač svega. Takođe, postoji studentski servis koji odlično funkcioniše i omogućava studentima da rade i sami sebe školuju. Najmanja satnica je preko 6 evra, što mladima omogućava da se vrlo rano osamostale – naglašava Petar. Volio bi Petar da se tako nešto razvije i kod nas, kako bi studenti imali makar za džeparac.
– U Sloveniji je ozbiljna pažnja posvećena studentima, i sve nekako funkcioniše kako bi im se olakšao život, sve je dosta računarski povezano. Sistem ishrane u menzama ne postoji, već studentski bonovi za obroke. Studentski bonovi funkcionišu tako što postoji ogroman broj restorana u kojima studenti mogu da jedu tako što otkucaju studentski bon i država subvencioniše dio troškova za obrok. Za 4 evra moguće je dobiti odličan obrok sa predjelom, glavnim jelom i dezertom. To takođe omogućava studentima da jedu raznovrsnu hranu iz različitih djelova svijeta – kaže Petar.
Pošto je obećao ocu i majci da će se vratiti posle mastera obećanje je i održao.
-Falilo mi je topline u Mariboru, iako smatram da sam tamo bio veoma uspješan. Volio bih da motivišem mlade da odu, da vide i da probaju. Mislim da je to jedno ozbiljno iskustvo.Spreman sam svojim Pljevljacima da pomognem oko studiranja tamo. Kada bi jedan Pljevljak otišao i uspio tamo, moja misija bi već bila završena. Volio bih da ono što sam tamo shvatio, implementiram i ovdje. Želim da Pljevlja postanu Maribor po standardu i kulturi, a Crna Gora poput Slovenije po ekonomiji. Mislim da nam za to ne fali puno i da idemo dobrim putem – smatra Petar, koji je zaposlen u Direkciji za izgradnju i investicije gdje, kako ističe, rade ozbiljni ljudi od kojih svakodnevno uči.
-Veliku zahvalnost dugujem njima jer mi pomažu, uče me i guraju u prvi plan. Pravo je veoma širok pojam i svaki novi posao je novi početak. Dajem svaki djelić sebe kako bih donio boljitak gradu, koliko je to u mojoj moći i nadležnosti. Moj cilj je da steknem znanje i da razumijem kako sistem funkcioniše, a kasnije svojim idejama da ga unaprijedim – iskren je Petar. Na pitanje o planovima za budućnost, Petar odgovara da ne zna, jer se još uvijek pronalazi.
-Koliko bih volio da budem uspješan pravnik toliko bih volio da ostanem upamćen kao neko ko je mijenjao Crnu Goru na bolje. Veliki sam ljubitelj istorije, pa vjerovatno tako i razmišljam. Novac kao novac mi uopšte nije važan faktor, mislim da sam to dokazao i svojim vraćanjem u Pljevlja, iako sam imao i neke zanimljive ponude u Sloveniji. Volio bih da ljudima približim ideju Evrope i evropskih integracija. Gajim veliku ljubav prema Evropi kao staroj civilizaciji, i volio bih da budem neko ko će pomoći u njenom jedinstvu. Ono što moram reći jeste da su Pljevlja i Crna Gora moj dom, i vjerujem da zajedničkim trudom možemo mnogo toga uraditi – zaključuje Petar.
Snaga je u porodičnom jedinstvu
Petar je rođen u Kominima, prema Vidrama. Otac Milanko i majka Svetalana bave se poljoprivredom, jer se, kako ističe Petar, proces privatizacije u Crnoj Gori neslavno završio za njih – ostali su bez posla.
-Zajedno radimo na poljoprivrednim poslovima, ali su glavni nosioci majka i otac. Njihova ogromna žrtva stavila je mene i mog mlađeg brata na pravi put. Ponosno mogu reći da ih nikada nismo izdali niti skrenuli s tog puta. Ja sam magistrirao pravo, a moj brat je student medicine na Medicinskom fakultetu u Podgorici. Naša najveća snaga leži u našem jedinstvu i ljubavi jednih prema drugima, ali i u jedinstvu cijele porodice – misleći na stričeve, ujake i ostale – kaže Petar.
S.Z.
