Nepravda je usmjerila na Pravni fakultet

Dr pravnih nauka Marija Vujović

Zavičaj je kao korijen, duboko u sjećanju, ne zboravlja se a mnogima je izvor nadahnuća. Kada najbezbrižnije dane provedete u Pljevljima onda su ona uvijek dio vas, baš kao kod dr Marije Vujović, rođene Čogurić, koja je sredinom oktobra prošle godine odbranila doktorat na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, na temu ”Ustavnopravne pretpostavke zabrane dječijeg rada”. Marijini roditelji, Milovan i Borjanka, bili su prosvjetni radnici u Pljevljima. Ona i stariji brat Đorđe odrastali su bezbrižno, sa puno nadimaka, jer porodica predstavlja sinonim sigurnosti, pažnje, ljubavi, topline, razumijevanja. Kaže da porodica daje vjetar u leđa i zahvaljujući njihovoj podršci i pomoći uspjela je da doktorira. Marija radi u “Željeznici Srbije”, u Beogradu, kao direktor Sektora za pravne, personalne i opšte poslove. Sa suprugom Vukajlom ima dvoje djece, sina Vuka (14) i kćerku Kalinu (9).

Iako poslednjih godina češće ide u Bijelo Polje, i selo Grančarevo, rodni kraj njenog oca Milovana, koji je, osim što je radio kao profesor odbrane i zaštite, bio i načelnik CB Pljevlja, Marija kaže da je njeno srce puno kada posjeti oba zavičaja. Ovog ljeta je u dva navrata dolazila u Pljevlja, gdje je pored posjete porodici i prijateljima, neizostavna bila posjeta Milet bašti, Vodicama, kafani “Tri šešira” a za zimski raspust planiraju Žabljak. Za nju su Pljevlja grad djetinjstva, gdje je sticala osnovno i muzičko obrazovanje u školi „Ristan Pavlović“ i dva razreda Gimnazije „Tanasije Pejatović“.

Marija ističe da je duboki osjećaj nepravde koji je osjetila kao gimnazijalka u Pljevljima bio razlog što je upisala Pravni fakultet.

Za Mariju upečatljivi dio sjećanja na Pljevlja je 1999. godina kada je, kaže, odjednom, bez najave, otpočelo udruženo NATO bombardovanje zemlje – Savezne Republike Jugoslavije, Crne Gore i Srbije. Šok je bio kada je poginuo vojnik na dužnosti kod Danilovgrada, prolaznici na mostu u Murinu, troje djece i tri odrasle osobe.

“Srbiju nam 19 zemalja NATO zlikovaca razrušiše uz brojne žrtve u redovima vojske, policije i nedužnih građana. Ja 1. razred Gimnazije a od 24. marta 1999.god. svoje slobodno vrijeme i časove sa drugovima posvećujemo prkosom prema agresoru. Odjednom grad tih, ozbiljan. Jeste proljeće, ali sumorno neko vrijeme. Taj datum je nagovjestio stradanje moje otadžbine. Zarati se. Učionica je mjesto prkosa, ali i pljevaljski Trg postade, nama učenicima i nekim profesorima, nova učionica. Pljevljaci patriote, sa istorijskom tradicijom, svakog dana u pet do 12 na trgu. Govore nama prisutnima Pero Spasojević, Vidoje Despotović, Zorica Bajić, profesor Čedo Terzić, moj razredni… Imala sam tu čast da se i ja više puta obratim prisutnim građanima. Ostade zapisano u Vidojevoj knjizi da sam se obratila NATO zlikovcima “kako možete da nas bombardujete, da nas ubijate, da nam rušite našu zemlju koja je starija od vaše… da nam rušite naše mostove, fabrike, bolnice, škole, domove, manastire, crkve, groblja…” Podsjetila sam ih na riječi slavnoga Njegoša “tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’zube polomi”, prisjeća se Marija i dodaje da je usledilo iznenada saopštenje iz Uprave čuvene pljevaljske Gimnazije, da ne idu na trg.

Kaže da je to za učenike bio drugi šok.

“ U ratu 1999. god. gimnazijalci i profesori Bijelog Polja, nikšićki takođe…svi su bili na svojim trgovima. Na pljevaljskom trgu moji drugovi iz školske klupe Danijela Anđelić, Dario Vraneš, moja kuma Ivana itd. Naša Uprava, uprava čuvene pljevaljske Gimnazije, nama zamjeri što smo odabrali TRG za novu učionicu i dekretom nam htjedoše zabraniti. Mi, pobunjenici, smo kažnjeni. Ocijeniše mene nezadovoljavajućim vladanjem. Pljevaljska gimnazija je institucija, ima sjajnu tradiciju, nemate pravo da nam TRG zabranite… Izgovorila sam i osta zapisano – kome Zakon leži u neopravdanom izostanku, tragovi mu neće mirisati… Svima sam poručila – ja ću i sjutra i na vrijeme biti na ovom času. Sjećam se, treba da se obratim, ugledam oko okupljenih građana, neki crnokošuljaši, među njima neprijatelj moga oca. Ljudi se poznaju najbolje u teškim trenucima”, kaže Marija, ističući da u Šumaricama, kod Kragujevca, profesor i direktor Gimnazije, Miloje Pavlović nije htio 21.10.1941.god. da istupi iz stroja đaka za strijeljanje, riječima – pucajte, ja i sada držim čas…pucali su.

Kaže da su je to vrijeme puno nepravde i njihova đačka borba za pravo i pravdu, usmjerili na Pravni fakultet. Kroz studiranje zainteresovala se za rad djece i izučava zloupotrebe dječijeg rada. Sve zemlje, i Crna Gora, obavezne su da sastave svoju originalnu listu opasnih poslova, shodno specifičnostima podneblja i prilikama u društvu. Ističe da je neophodno raditi na uspostavljanju jedinstvenih baza podataka kao i registra učinioca krivičnih djela iz grupe seksualnog nasilja, uznemiravanja, zlostavljanja, zloupotrebe djece, kao i unapređenja uslova za adekvatno, brzo i efikasno sprovođenje istrage i procesnih radnji u skladu sa preporučenim standardima, a sve u cilju zaštite djeteta, njegove privatnosti, ličnosti i dostojanstva kroz poštovanje najboljeg interesa djeteta u svakoj pojedinačnoj radnji.

 Marija ističe da je nepojmljivo da u 21. vijeku Pljevljacima nedostaju elementarni uslovi za život – ispravna voda i čist vazduh, jer je čista, zdrava i održiva životna sredina ljudsko pravo. Svim građanima Pljevalja Marija je čestitala Novu 2024. godinu, sa željom da im donese dobro zdravlje, sreću, ljubav i mir.

V.M.

Tekst objavljen u Pljevaljskim novinama u decembru 2023. g