Mitrović: Pljevlja sistematski žrtvuju zarad profita – tužilaštvo, inspekcije i sudovi ćutanjem su saučesnici

Nezakonito puštanje u probni rad postrojenja Termoelektrane „Pljevlja“ nakon tzv. ekološke rekonstrukcije, bez završenog sistema za odsumporavanje i denitrifikaciju dimnih gasova, nije incident, to je nastavak dugogodišnje prakse sistemskog trovanja jednog grada i svjesnog uništavanja zdravlja njegovih stanovnika, uz punu zaštitu institucija države Crne Gore, Vlada CG je za rešavanje problema odsumporavanja dala rok, koji je istekao 23, Januara, dim je ostao a umjesto odsumporavanja slušamo  fraze, umjesto čistijeg vazduha dobijamo novo obećanje, „završne pripreme“, saopštio je danas Milorad Mitrović iz NVO Breznica reagujući na sopštenje SDT da su formirali poredmet po krivičnoj prijavi za puštanje u rad TEP. Rok je istekao, dim ostao, Vlada je dala rok od 30 dana, EPCG je dala saopštenje. Mitrović navodi da je Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima, po ustaljenom scenariju, saopštava da je „formiralo predmet“, da  „preduzima izviđajne radnje“ i „prikuplja dokumentaciju“. On kaže da su građani Pljevalja te fraze već bezbroj puta čuli, uvijek kao uvod u isti epilog, niko nije kriv, niko ne odgovara, a zločin se brzo zaboravlja. Mitrović smatra da ako i ovaj slučaj nezakonitog puštanja Termoelektrane u rad završi bez imena i prezimena odgovornih , onda više nema dileme da u Crnoj Gori ekološki zločini nijesu izuzetak, već pravilo, a institucije nijesu mehanizam zaštite građana, već štit za zagađivače i mehanizam za bogaćenje.

„Javnost i dalje ne zna, jer joj se namjerno ne govori, ko je i zašto pustio Termoelektranu u rad bez završenog sistema za odsumporavanje i denitrifikaciju dimnih gasova, ko je dao saglasnost da se zakon grubo pogazi i ko će odgovarati za novo, svjesno, biblijsko, ugrožavanje zdravlja građana.Termoelektrana je puštena u rad bez saglasnosti ekološkog inspektora. To nije „proceduralni propust“, već teško kršenje zakona. Sve ostalo je pokušaj da se kriminal prikaže kao administrativna greška”, rekao je Mitrović dodajući da nije prvi put da ODT u Pljevljima „istražuje“ ekološki zločin i da je rezltat bio nula odgovornih nakon trovanja rijeka Ćehotine i Vezišnice 2019. Godine – javnosti je servirana ista predstava: izviđaji, vještačenja, provjere.

„Elektroprivreda Crne Gore je tada, prije i pokretanja postupka, isplatila SRK „Lipljen”skoro 350.000,00 eura za navodnu sanaciju štete i poribljavanje. Taj novac je nestao. Poribljavanja od tih para, nije bilo. Javnost nikada nije dobila objašnjenje ni za šta. Ako ovaj primjer nije institucionalizovana korupcija, onda je to otvorena pljačka pod zaštitom države, koja je i ovoga puta, kao i mnogo puta ranije, prošla nekažnjeno, zahvaljujući ODT-u i Sudu”, smatra Mitrović. Dodajući da je sudski postupak pred Osnovnim sudom u Pljevljima dodatno ogolio svu bijedu pravosudnog sistema „Umjesto da se govori o ekološkoj katastrofi, pomoru živog svijeta i ugrožavanju zdravlja ljudi širih razmjera, sud je raspravljao o tome da li je uzorak otrovane vode uzet u flaši „Coca-Cole“ ili „Fante“ a na kraju, krivična prijava je povučena od strane tadašnjeg državnog tužioca Veljka Đurovića, i to na zadnjem ročištu, bez ijedne riječi objašnjenja”.

Mitrović ističe da je time je poslata jasna poruka, da je u Pljevljima je trovanje dozvoljeno I da će svako ko truje, proći nekažnjeno.

„ Danas se isti scenario ponavlja. Dok se odgovornost prebacuje, dok se donosioci odluka međusobno optužuju, građani Pljevalja se i dalje guše, truju, obolijevaju i umiru.  Za samo 11 mjeseci 2025. godine umrlo je 339 ljudi. Negativni prirodni priraštaj iznosi -202   To nisu „demografski trendovi“, već posljedica decenijskog institucionalnog nasilja nad jednim gradom, koji je odavno postao kolonija Podgorice, a njegovi građani zatočeni siromasi. Pljevalja su za svaki dosadašnji režim, pa i ovaj aktuelni, uvijek bila samo statistika, a njegovi građani, kolateralna šteta. Svako novo ćutanje institucija znači saučesništvo u zločinu  trovanja i smrti građana”, zaključio je Mitrović ističući da se Pljevlja sistematski žrtvuju zarad profita, dok tužilaštvo, inspekcije i sudovi igraju ulogu saučesnika ćutanjem, odugovlačenjem i povlačenjem predmeta.