Korijeni u Pljevljima, krila u svijetu

Priča o porodici Gorana Golubovića

Kao biseri rasuti po cijelom svijetu Pljevljaci uspjeh postižu mnogo više na strani nego u svom zavičaju. Uvijek je radost upoznati čovjeka za koga je, pored uspješne karijere, prvo i najvažnije mjesto porodica i moralne vrijednosti, koje nosi iz kuće. Priča porodice Gorana Golubovića (53), koja živi u Ljubljani, pokazuje da se ljubav prema zavičaju i univerzalne ljudske vrijednosti mogu prenijeti kroz generacije. Od Pljevalja do međunarodnih poslovnih scena, od ličnih uspomena do knjiga koje govore o globalnim temama – sve je to dio iste niti koja povezuje prošlost i budućnost porodice Golubović. Sa ponosom govori o svojim roditeljima, supruzi i sinovima, koje vidi kao najveće bogatstvo i motivaciju u svemu što radi.

Posle diplome inženjera informatike iz beogradske „Više poslovne škole“, Goran je u Sloveniji završio fakultet  poslovnog menadžmenta, magistrirao i dobio naziv „Executive MBA“ na poslovnoj školi IEDC na Bledu. Izgradio je zapaženu karijeru, stekao stručni i profesionalni ugled u Sloveniji i u cijelom regionu na brojnim realizovanim projekatima i vodećim menadžerskim pozicijama u međunarodnim finansijskim institucijama. Goran je tri godine profesor, na postdiplomskom MBA programu pod nazivom Nauka o podacima i napredna analitika za menadžere, na prestižnom italijanskom fakultetu – Rimskoj poslovnih školi.  Radi u firmi “Egzakta Group na direktorskoj poziciji za AI i IT project a radio je u slovenačkoj Deželna banci I NLB. Pisao je različite članke na temu AI, IT, obrazovanja za slovenački časopis Finance, srpski Forbes i BizLife i predavao sam na brojnim konferencijama po svijetu.  

Za Gorana je odlazak u Sloveniju, iz Beograda, bio veliki izazov i kada mu je god bilo teško, kaže, sjetio bi se savjeta roditelja – da se ne odustaje i da uvijek gleda i ide hrabro naprijed. Za njega je neprestano učenje ključ uspjeha a duhovni i intelektualni rast podjednako važan kao i briga o fizičkom zdravlju i živi po motu „ Ispunite dane životom, ne život danima“. Sebi postavlja visoke ciljeve jer, kaže, put prema njima daje smisao životu, a ne sam trenutak kada se cilj ostvari. Kaže da je oduvijek sanjao da postane muzičar ali ga je život odveo na poslovnu stranu. Od djetinjstva svira harmoniku, gitaru i povremeno klavir. Danas je muzika ostala važan dio njegovog života, način da se opusti, izrazi „sačuva iskru kreativnosti koja ga pokreće i u poslu i u svakodnevici“.

Rado se sjeća vremena gimnazijskih i fakultetskih godina, kada je svaki ljetni raspust provodio sa svojim ocem Dobrilom, pomažući mu u garaži. Trenuci provedeni zajedno u vulkanizerskoj radionici ostali su mu najljepše radne uspomene – najsretnije radno okruženje. Za Pljevlja ga vežu najljepše uspomene na: djetinjstvo, roditelje, majku Vukosavu, sestru Jelicu, najbolje prijatelje, kuma Milana, školovnje, divne nastavnike i profesore koji su mu dali jaku osnovu za sve ono što je kasnije slijedilo u školovanju i životu, ljude u Pljevljima, koji su tada uvijek imali vremena jedni za druge,duh zajedništva. Goran ističe da je osim uspomena ponio iz rodnog kraja ukorijenjene porodične vrijednosti, pljevaljsku neposrednost i osjećaj da su ljudskost i čestitost najveće bogatstvo.

Goran sa suprugom Mladenkom (52), rođenom u Zavidovićima, i sinovima Lukom (22) i Sergejom (17) nastoji da svaki slobodan trenutak iskoriste za zajednička putovanja, otkriju nove sredine, kulture i ljepote naše planete i šire vidike što ih podsjeća koliko je svijet raznolik a život vrijedan truda. Supruga Mladenka, zaposlena u sektoru bankarskih finansijskih tržišta, posvećena je porodici, kojoj pruža toplinu i stabilnost doma a njen hobi je slikanje. Za Gorana je jedan od najvećih temelja njegovog uspjeha podrška supruge.

„Ona je stub naše kuće, temelj naše porodice, i moja tvrđava – koju ni najveći životni problemi ne mogu srušiti. Njena snaga, razumijevanje i nesebična ljubav daju mi mir i hrabrost da svakodnevno kročim naprijed. Bez nje, nijedan cilj ne bi imao istu težinu, a nijedna pobjeda istu vrijednost. Zajedno smo prošli sve – od studentskih dana i siromaštva, preko ratnih godina i napornog rada, do trenutaka u kojima danas možemo zajedno zastati, pogledati iza sebe i ponosno reći – sve smo stvorili sami. Skupa, pošteno, vlastitim rukama, radom, znanjem i trudom. I danas, gledajući na sve što smo postigli, osjećamo sreću i zahvalnost za život koji smo zajedno izgradili,“ kaže Goran.

Goran ističe da je kvalitetno vrijeme koje provode sa svojom djecom i porodicom neprocjenjivo.

„Nijedno materijalno bogatstvo ne može zamijeniti te male, dragocjene trenutke – smijeh koji dijelimo, priče koje pričamo, zagrljaje koji ostaju u srcu. Upravo ti trenuci daju životu smisao i ostavljaju trag koji novac nikada ne može kupiti“ ističe Goran dodajući da su oba sina svesetrana i uporna. Obojica imaju redovne sportske treninge i završil su muzičke škole, stariji Luka osam godina trenira plivanje i svira klavir a mlađi trenira tenis i svira saksofon.

Sin Luka krenuo je očevim stopama, studira informatiku u Ljubljani, i već je student- predavač iz oblasti informacionih tehnologija i programiranja u ljubljanskoj Digitalnoj školi a kao programer radi za više različitih kompanija. Sergej je treći razred gimnazije a njegove ambicije prevazilaze školske okvire, aktivan je u političkom životu Slovenije, kao član predsjedništva đačke organizacije sudjeluje u slovenačkom parlamentu „pokazujući da mladi lideri danas mogu oblikovati i društvenu, ali i ekonomsku budućnost“. Sergej je ove godine, nakon pobjede na državnom takmičenju mladih istraživača u oblasti ekonomskih nauka, objavio svoju prvu knjigu na engleskom jeziku, pod naslovom „Nevidljiva banka“. U knjizi istražuje kako tehnologija mijenja svijet finansija i analizira način na koji digitalni sistemi i podaci preoblikuju osnovne principe bankarstva i funkcionisanje novca.

Goran smatra da svaki roditelj živi dalje kroz djela svoje djece.

„Moji sinovi su dokaz da se poštenje, trud i obrazovanje isplate i prenose s generacije na generaciju. Svoj uspjeh u velikoj mjeri dugujem roditeljima, koji su nesebično podržavali mene i sestru kroz sve faze našeg života. Uvijek su nalazili način da nam pruže maksimalnu podršku – i moralnu, i materijalnu – dok su sami živjeli skromno, vrijedno i pošteno radeći svaki dan. Ta njihova predanost i ljubav oblikovala me je u ono što sam danas i ono što prenosim svojoj djeci: poštovanje, zahvalnost i snagu da budemo hrabri i pošteni. Kao što je moj otac bio moj uzor, nadam se da sam i ja postao uzor svojoj djeci. Ta nit ljubavi i vrijednosti koju prenose roditelji na djecu čini život istinski smislenim, i upravo je ona temelj svega što u životu stvaramo“, rekao je Goran uz poruku svim mladima da se obrazuju, vjeruju i rade na ostvarenju svog sna jer se trud, znanje i posvećenost uvijek isplate.

Goran sve rijeđe dolazi u Pljevlja ali za njega veza sa zavičajem nikada ne nestaje. Kaže da je svijet velik ali korijeni su važni jer “nosite ih sa sobom gdje god pođete, ako znate ko ste i odakle ste, nijedna prepreka nije nepremostiva.“

„Put do uspjeha nije jednostavan. Nije lako napustiti rodni kraj, ostaviti za sobom svoj grad, svoju zemlju, porodicu i uspomene, krenuti ispočetka – graditi bolji život u tuđini, kao stranac u novom svijetu. Startna pozicija tada je teža, koraci nesigurniji, a svaki uspjeh traži dvostruko više truda i vjere u sebe. To je put prepun prepreka, odricanja, učenja i danonoćnog rada. Bez temelja i znanja koji sam ponio iz Pljevalja, ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Naučio sam da je uspjeh vrijedan jedino ako ga dijeliš sa drugima i ako nosi u sebi moralni pečat, kaže Goran.

V.M.

Tekst obajvljen u PV novinama