Dok se na nacionalnom nivou odavno vodi kampanja “kupujmo domaće” u nedavnoj emisiji Načisto imali smo priliku da vidimo kako izgleda linčovanje domaćih proizvođača iliti investitora, s pitanjem je su li ugledni domaćini ili uzurpatiri – okupatori državnog zemljišta, te da li su svi jednaki pred sudom od 30. Avgusta 2020. Godine. Da podsjetimo država je stranom investitoru dala besplatno zemljište, na oko sedam miliona metara kvadratnih na obali zaliva Trašte, na tivatskom dijelu poluostrva Luštica, za potrebe realizacije projekta izgradnje turističkog grada “Luštica Bay”, što je najveća strana greenfield investicija u Crnoj Gori vrijedna više od 1,1 milijardu eura, i oslobodila investitora od plaćanja poreza na imovinu. Dok su se državni zvaničnici hvalili da je Crna Gora 2018. godini privukla rekordnih 11 greenfield projekata – direktne investicije podrazumijevaju ulaganje u izgradnju potpuno novog biznisa na zemljištu bez prateće infrastructure, dotle su očigledno domaće investitore maltretirali, što izgleda traje I do danas.
U skoro dvočasovnom tv razgovoru, u kome se svaki čas sagovorniku upada i riječ i bahato obraća, sudio je novinar Petar Komnenić a investitor Marko Bato Carević, kao David Štrbac iz pripovjetke “Jazavac pred sudom”, pokušavao je da objasni da država prema njemu nije imala iste aršine kao prema “podobnim” investitorima, te da je od prvog dana investiranja komunicirao sa državom a da ona nije radila dobro svoj posao.
Carević je kazao da je u pravnoj procedure od 2015. Godine kada je tražio da plaća zakup za državno poljoprivredno zemljište 7. Klase, koje se graniči sa njegovim porodičnim imanjem, na kome je izgradio štale u koje je smjestio 5.000 krava a da 620 hiljada m2 ili 62 ha zemljišta traži za čuvanje stoke. Istakao je da je za 13 izgrađenih štala od države po zakonu dobio odobrenje za rad, na koje plaća porez na imovinu. Istakao je da je u njegovom slučaju država najveći dobitnik jer kompanija “Carević” ima 400 zaposlenih, I državi je platila u 2020. Godini 1,75 miliona eura PDV, 1,5 miliona poreza I doprinosa za penzije, za tri godine 143 hiljade eura za koncesije I ukupan porez na dobit od 465 hiljada eura, da su dali 113 hiljada eura donacija I za pet godina imali ukupan obrt od 136,5 miliona eura. Carević je rekao da je radio kao 200.000 graditelja u Crnoj Gori i pravio novo dobro, oplemenio taj prostor, napravio poslovnu imperiju. Rekao je da je 40 godina privrednik, uvijek na bijeloj poreskoj listi i da je država htjela da radi svoj posao imao bi ugovor o zakupu.
Na sve te podatke Komnenić je kazao da mu krave imaju pogled na more, da ne može biti dobronamjeran prema divljim graditeljima – da mu to nije u opisu posla, da je ukarao od države pola miliona m2, da ga je država devet godina gledala blagonaklono, da se bogatio na državnoj imovini, da je trebao da odgovara za krivična djela a na pokušaj Carevića da objasni procedure komunikacije sa državom u pokušaju da dobije saglasnost od države na zakup rekao “ajte ne trošite vrijeme”. Kroz emisiju je isticao da je Careviću lako da profitira devet godina kada bez ikakave naknade koristi državno zemljište, da jadne država I inspekcije nisu radile svoj posao, kao ni sudovi koji su bili neažurni.
“Nije teško ovako biti uspješan, nismo ćutali ni moćnijim”, kazao je Komnenić I na više puta ponovljenu rečenicu da ga ne prekida, da pusti da objasni, da nije dobronamjeran, da poštuje dogovor prije emisije dogovor Komnenić je poručio Careviću da “tako možete na gazdistvu”.
“Vi govorite da ste bili u nemilosti države devet godina e ovako vas je država držala kao jagnje u rukama bivšeg ministra Stijovića, vi nikada niste imali problem sa državom, nema drugog Crnogorca koji je mogao da radi što I vi a da ne bude zaustavljeno istog trena I srušeno”, poručio je Komnenić i upitao Carevića gdje je našao osnov da gradi?
Carević je rekao da je državno zemljište dato Rokšpedu u Tuzima i Voliju u Šaškom Polju a u istom trenutku na Bigovu, u firmi Čelebić se odvijao isti projekat na 150 ha, I ta firma je dobila papire za 4,5 mjeseca.
U emisiji je rečeno da je na sastanku sa bivšim ministrom poljoprivrede Milutinom Simovićem, tadašnja zaštitnica imovinsko pravnih interesa države Dragana Đuranović, a danas penzionisana sutkinja Ustavnog suda, sa članskom kartom DPS-a, uzročnik kako kažu političari ustavne krize, ukazujući na značaj ishoda uzurpacije, kazala, da u konkretnom slučaju Carevića nema politiike veća samo primjene prava u odnosu na konkretno činjenično stanje I konstatovala da “postupanje u okvirima prava može samo ići u korist Bata Carevića” I protiv njega podigla krivičnu optužnicu.
Carević je rekao da su to bile političke odluke I da je tada Danko Radonjić na tom sastanku rekao “maltretirate ovog čovjeka – što mu ne date u zakup kao što ste svima drugima”.
Crna Gora je mali proizvođač hrane. Domaća proizvodnja u najvećoj mjeri ne pokriva potrebe domaćeg tržišta, pa se značajan dio potrošnje podmiruje iz uvoza. Izvoz robe u 2023, imao je vrijednost od 674,3 miliona eura, a uvoz 3.810,1 miliona eura prema podacima Monstata Crna Gora je mala, otvorena, uslužno orijentisana i uvozno zavisna ekonomija. Bez obzira na te činjenice I proklamovanu priču političara o strateškom razvoju poljoprivrede u Crnoj Gori “krave s pogledom na more” nisu dobrodošle dok se pred licem Crne Gore I istraživačkih novinara odvijala pljačka državnog zemljišta I imovine bivših zemljoradničkih zadruga, koje su imale hiljade hektara livada, pašnjaka, šume, objekata i sve nekolicini poklonjeno Zakonom o agrokooperativamai stavljeno van funkcije. Investitorima koji hoće i znaju da razvijaju poljoprivredu ne daje se šansa da mogu da rade pa i ne vrijede im svi pokušaji da ih država prihvati kao kredibilne investitore jer joj se može da podvaja i bahati se. Nakon emisije ostalo je nejasno da li je razlog tome, kako reče Carević, što nije plaćao reket ili što biznisom mogu da se bave samo politčki podobni pojedinci. Carević je očiti primjer na koje je sve načine država forsirala divlju gradnju.
V.M.
