Podelite svoju ljubav
Ermin Aljićević u polufinalu – Pjesmom „Djetinjstvo“ izrepovao svoju životnu priču
Život nas ponekad nauči najtežim lekcijama – kako da nastavimo dalje bez onih koje najviše volimo, kako da se suočimo s bolom i kako da pronađemo snagu onda kada nam se čini da smo ostali bez nje.
Neki ljudi svoje emocije čuvaju duboko u sebi, dok ih drugi pretvaraju u riječi, muziku i stihove koji postaju glas svega što ih boli.
Upravo je to uradio Pljevljak Ermin Aljićević, koji je svojim nastupom u poznatom talent-šou programu „Ja imam super talenat“ dirnuo publiku i članove žirija, a osim direktnog plasmana u polufinale, ostvario i mnogo više – podijelio je dio svoje životne priče i emocije koje se ne mogu odglumiti.
Ermin se u takmičenju predstavio autorskom pjesmom „Djetinjstvo“, koju je posvetio svom preminulom ocu. Kroz iskrene stihove i snažnu emociju, govorio je o životu, odrastanju i gubitku koji je ostavio dubok trag u njegovom srcu.
Kako je istakao, muzikom se bavi od svoje 2013. godine, a pisanje i izvođenje pjesama za njega su mnogo više od talenta – to je način da iskaže ono što osjeća i ispriča priču koju nosi u sebi.
Njegov nastup ispraćen je velikim aplauzom i ovacijama publike, a podrška koju je dobio pokazala je da su njegove riječi pronašle put do srca prisutnih.
Članica žirija Anja istakla je da je aplauz publike rekao dovoljno, naglašavajući koliko je hrabrosti potrebno da neko svoju tešku životnu priču podijeli pred tolikim brojem ljudi.
„Hvala ti što si imao hrabrosti, talenta i emocije da podijeliš svoju životnu priču, tešku i motivacionu, u ovako velikom šouu. To nije lako ni nekome ispričati u četiri oka, a ne pred ovolikom publikom i svima koji će te gledati“, poručila je Anja.
Član žirija Luka priznao je da nije veliki ljubitelj direktnog izražavanja kroz tekstove, jer više voli metafore, ali da mu se Erminov nastup dopao upravo zbog njegove iskrenosti i emocije.
Dejan je svoju podršku pljevaljskom takmičaru pokazao gestom, podigavši prst u znak odobravanja, dok je Đuro istakao da su upravo ovakvi trenuci razlog zbog kojeg je srećan što nosi tamne naočare, kako mu se ne bi vidjele oči.
Posebno emotivan trenutak uslijedio je kada je član žirija Dejan, nakon podrške publike i članova žirija, smogao snage da izgovori riječi koje su dirnule sve prisutne.
„Ja se nadam da nas naši pokojni očevi vide gore i da su srećni“, poručio je, nakon čega nije mogao da zadrži suze.
Sva četiri člana žirija dala su mu „da“, čime je obezbijedio direktan plasman u polufinale takmičenja.
Iza pjesme krije se životna priča
Nakon nastupa, Ermin je govorio o svom životu i gubitku oca, koji je preminuo u 43. godini od moždanog udara. Istakao je da je njegova majka bila ta koja se borila kroz život i koja je njega i porodicu podigla na noge.
Uprkos teškim okolnostima, uspio je da pronađe svoj put, završi fakultet i izgradi profesionalni život u kojem su se spojili pomaganje drugima i ljubav prema muzici.
„Ja sam uz pomoć mog jakog mentalnog sklopa, jer mi je socijalna služba uvijek bila u kući, završio socijalni rad. Radim kao socijalni radnik u Domu starih u Pljevljima. Pišem tekstove i bavim se profesionalno muzikom“, ispričao je Ermin.
Govoreći o svom stvaralaštvu, otkrio je da svaki njegov tekst nosi dio ličnog iskustva i da je papir oduvijek bio mjesto na kojem je mogao da pronađe razumijevanje.
„Svaki tekst koji sam ja napisao sam proživio. I meni je papir bio odušak jer nisam imao prijatelje, a papir me nikad neće izdati, jer on je iskren prijatelj. Meni srce piše“, kazao je Ermin.
Upravo ta iskrenost osjetila se i tokom izvođenja pjesme „Djetinjstvo“, kroz koju je još jednom oživio uspomene na oca i bol zbog njegovog odlaska.
„Kad smo se rastali, ostalo je samo pola mene, a taj dio je otišao. Kad sam izašao na scenu, osjetio sam njegovu energiju i, kako sam nastupio, sva ona snaga i sva ona emocija koju sam dao u mikrofon – on je bio uz mene“, poručio je Ermin.
Njegov nastup u emisiji „Ja imam talenat“ tako je postao mnogo više od još jedne takmičarske izvedbe. Bio je to trenutak u kojem je muzika postala način da se sačuva uspomena na voljenu osobu, da se izgovori ono što često ostaje neizrečeno i da se bol pretvori u snagu.
Ermin je izborio polufinale, ali je svojim nastupom pokazao da najveća pobjeda ponekad nije samo prolazak u naredni krug takmičenja, već hrabrost da pred svima otvorimo srce i podsjetimo da ljubav prema onima koje smo izgubili ne prestaje njihovim odlaskom.
L.K.
