Unesite svoju email adresu ispod i pretplatite se na naš bilten

Podelite svoju ljubav

Državni vicešampionski debatni tim iz Pljevalja – I djela i riječi za buđenje

Stavovi mladih iz Pljevalja čuli su se širom Crne Gore a da li oni mogu da mijenjaju Pljevlja? Svojim obrazovanjem, argumentacijom, vještinom u govorništvu, osvajali su više nagrada na državnom nivou. Pljevlja su danas opština sa najstarijom populacijom. U novogodišnjem broju članovi vicešampionskog debatnog tima, Lazar Tomić, Sergej Laušević i Asja Dragašević, odgovorili su na pet pitanja o obrazovnom sistemu, druženju i izlazcima, uticaju društevih mreža, životu u Pljevljima i dešavanjima u svijetu. Ističu da je neophodna reforma obrazovnog sistema, više profesora koji ne rade samo za platu već žele da pomognu i prenesu znanje. Potrebno je više sportskih sadržaja, dodatno poraditi na katalogu filmova koji se prikazuju u Pljevljima. Stipendiranje talentovanih učenika, mogućnost zaoslenja su razlozi za povratak posle fakulteta. Knjige su izazov koji traži razumijevanje i izbor. Društvene mreže ih podstiču na razgovor o izazovima života. Ističu da je pohlepa uzrok dosadašnjih ratnih sukoba, koji su upozorenje po nestanak čovjeka. Poručuju “držimo se zajedno i molimo da nas naša dobra djela sačuvaju”.

S obzirom na loše PISA rezultate učenika u CG, gdje vidite problem i koji je način za rješavanje istog, imate li dovoljno časova za vježbanje, da li treba dodatno nagraditi profesore čiji učenici postižu rezultate na takmičenjima,…?

Lazar: Logika, Logika, Logika! Za unaprijeđivanje rezultata PISA testiranja prvenstveno je potrebno sprovesti adekvatnu reformu obrazovnog sadržaja koji će biti primjenjiv, koncizan i svojevremen. Neprecizna obrazovna politika dovela nas je do toga da se, primjera radi, mjesto anatocizma koristi klasično sabiranje procenata. Tim ophođenjem ako nešto iz prodavnice košta 100€ a bilo je na popustu 50% te zatim sniženo za još 50%, nerijetko bi se susreli sa odgovorom da je sniženje 100%! Već uočena nelogičnost, jer zašto bi neko prodavao određeni artikal za 0€? Ipak će oni koji sliku vide iz šireg ugla reći da je u pitanju sniženje od 75%. Možda izgleda i smiješno, ali ipak PISA testiranje se sastoji od takvih zadataka koji su dokazali da 15-godišnjaci u Crnoj Gori ne percipiraju ni takve elementarne razlike.

S druge strane, reprodukcija i učenje napamet po modelu, zajedno sa vremenskom ograničenošću od 45 minuta po času, znaju da izostave prostor za obnavljanje gradiva. Kurikulumi predmeta variraju, te od toga zavisi i mogućnost ponovnog učenja. Profesore čiji đaci daju odlične rezultate na takmičenjima i testiranjima treba nagraditi, ujedno uz dodatnu dopunu dodavanja na postojeći koeficijent zarade. Ipak, prioritet je reforma cjelokupnog sistema.

Sergej: Problem nije u broju časova, već u načinu na koji se oni koriste. Činjenica je da naš obrazovni sistem ima mnoštvo mana i da generalno kasni za ostatkom svijeta. Veliki broj informacija se uči napamet i brzo zaboravlja, a kritičko misljenje i rješavanje problema rijetko je primijenjeno. Međutim vlast je nezainteresovana za reformu obrazovnog sistema, a većina prosvetnih radnika želi samo da zaradi platu, a ne da zapravo nauči ili pomogne učenicima. Nagrađivanje profesora koji zajedno sa učenicima osvajaju nagrade je dobra ideja, ali neće donijeti dobre rezultate sve dok se čitav sistem ne izmjeni iz korijena.

Asja: Najveći problem je što su nastavni planovi često fokusirani na reprodukciju činjenica, a ne na razvijanje kritičkog razmišljanja, rješavanje problema i praktičnu primjenu znanja. PISA testiranje se upravo sastoji od takvih zadataka, gdje vidimo da 15-godišnjaci nisu navikli na izradu istih, pa samim tim dobijamo i loše rezultate. 

Dovoljno vremena za vježbanje ima, ali bi jedan dio tog vremena bez razmišljanja trebalo posvetiti izradi zadataka, sličnim onima sa kojima se srećemo na PISA testiranju. 

Profesore čiji učenici postižu rezultate na takmicenjima treba nagraditi, jer rad s učenicima koji se spremaju za takmičenje često zahtijeva dodatne časove, konsultacije i pripremu materijala, što nije dio redovne nastave. 

Koliko se mladi druže izvan škole, gdje izlaze, koji sadržaji nedostaju? Da li posjećujete kulturne događaje u gradu (književne večeri, pozorišne i bioskopske predstave, izložbe, manifestacije Dane humora i satire)?

Lazar: Mladi se nalaze na mjestima gdje je i zabava – očigledno je koja su to mjesta.

Filmove često gledamo bazirane na trendovima ili recenzijama, te uz dosadašnji repertoar bi bilo poželjno da se tu nađu oni koji odgovaraju tom kriterijumu. “Baci drogu u koš” je jedna od manifestacija koja uspješno angažuje mlade (i kao učesnike i kao publiku). Sličnim modelom bi trebalo razvijati događaje za našu društvenu grupu.

Sergej: Život mladih u Pljevljima je zapravo jako bogat s obzirom na broj stanovnika. Obično se okupljamo u kafaćima ili na poligonu. Park je jako dobro mjesto za šetanje a kulturni sadržaj je zadovoljavajuć. Moglo bi se poraditi na katalogu filmova koji se prikazuju.

Asja: Mladi se dosta druže izvan škole i sa sigurnošću mogu reći da u velikoj mjeri posjećuju kulturne događaje. Ali bez obzira na to, tih događaja nikad nije dovoljno. Kada bismo se ugledali na sadržaj koji već postoji u crnogorkim gradovima, nedostaju nam bazen, bazari na otvorenom, veći broj muzičkih događaja i sportskih turnira.

Da li društvene mreže služe za zbližavanje ili za predstavljanje lažne slike o životu, odnosno da li mladi razgovaraju o realnim životnim problemima, imaju li empatije za socijalna raslojavanja, koliko vam književna djela pomažu u shvatanju problema čovjeka i društva?

Lazar:  Sliku o društvenim mrežama nije moguće generalizovati, to zavisi od individue i situacija kojim je izložena. Nekada to može biti afirmišuće ili ipak ne. Društvene mreže nas mogu podstaći na razgovor o životu i izazovnosti istog kada uvidimo određeni sadržaj koji u nama budi emocije ili nas tjera na mišljenje. Pojedini će iz toga izvući i određene stavove, poput empatičnosti, kolegijalnosti, shvatanja svojih prava, obaveza, mogućnosti…  Isto tako postoje druge metode i tehnike. Nekada su centralnu ulogu imale knjige, dok smo danas svjedoci da se iste sve manje čitaju. Svako djelo sada ima svoju prepričanu i pojednostavljenu verziju, što u vremenu digitalizacije daje značajnu prednost u odnosu na konzervativan model ličnog razvoja koji je pružao eklatantnu efikasnost. Ergo, knjige bi ipak trebalo čitati, a naklonost prema istim treba graditi, za početak barem onim koje smatramo substantivnim. Takav pristup prema knjigama vrijedi razmotriti, jer radije se pristupa nenametnutome sadržaju.

Sergej: Iako imaju mnoštvo mana, smatram da društvene mreže generalno imaju dobar uticaj na mlade. Empatija kod mladih je na zavidnom nivou. Lično poznajem mnoštvo volontera koji uživaju dok pomažu drugima, iako time štete sebi. Osim toga mladi su danas mnogo više otvoreni za razgovor o različitim temama. Društvene mreže su učinile učenike mnogo više svestranim ali se u našem obrazovnom sistemu ne cijeni nijedno znanje koje ne piše u udžbeniku. Još jedna mana obrazovnog sistema jeste što u mladima gradi pogrešan stav prema knjigama i književnosti. Od malena su djeca primorana da čitaju lektire koje su im nametnute, kad bi zapravo trebali da sami pronađu ono što im se sviđa.

Asja: Društvene mreže danas u velikoj mjeri služe za razmjenjivanje poruka i otkrivanja zajedničkih interesovanja. Na taj način se u velikoj mjeri zbližavamo sa prijateljima. Lažne slike života su dosta prisutne, ali to dosta varira od osobe do osobe. 

Smatram da mladi razgovaraju dosta o životnim problemima i da danas najbliži imaju povjerenja jedni u druge, ali uvijek treba imati u glavi da možda i nemamo dovoljno iskustva kada su ozbiljnije teme u pitanju. 

Književna djela značajno pomažu u shvatanju problema čovjeka i društva kroz razne opise, događaje i licne situacije. Najveći problem današnjice je što se knjige ne čitaju sa razumijevanjem i značajnijim posvećivanjem, već bismo prije pročitali skraćene, prepričane elektronske verzije gdje ne možemo da dobijemo jednak efekat kao i na kraju čitanja djela u cjelini. 

Kako su Pljevlja grad iz koga se odlazi, kako bi zaustavili trend odlaska mladih i šta vidite kao najveće probleme i mogućnosti razvoja opštine?

Lazar: Odlazak iz Pljevalja je u definitivnoj korelaciji sa dva slučaja – daljim obrazovanjem i traganjem za boljim životom. Prvi je dominantno vidljiv kada se govori o učenicima Gimnazije, koji se odlučuju za nastavak školovanja u najvećem broju. Tako odlaze u druge gradove gdje im se nalazi željeni fakultet i nerijetko dobiju primamljivu poslovnu ponudu te se odluče da tu i ostanu. Opština, da bi zadržala visokoobrazovani kadar, bi trebalo da formira shemu stipendiranja talentovanih učenika, koji će pri završetku studija biti obavezani da svoje znanje implementiraju u istoj. Uz to, rješavanje stambenog pitanja ili ekvivalentno vrijednosnih osnova moglo bi osigurati njihov ostanak i dalji demografski i privredni (a uz to i svaki drugi) razvoj Pljevalja. Opština bi time zadovoljila i drugi slučaj, gdje bi se kotirala kao mjesto poželjno za život. Uz to bi dalje išla i inicijativa za OGP (Open Government Partnership – partnerstvo za otvorenu Vladu), a uz nju dolazi širok spektar ideja za unaprijeđivanje.

Sergej: Budimo iskreni, Pljevlja (i Crna Gora generalno) su na kraju svijeta. Mi nismo ni svjesni koliko stvari nam nije dostupno, a jeste u ostatku svijeta. Takođe se osjećam kao da društvo aktivno protjeruje mlade iz Crne Gore. Počevši od prosvetnih radnika koji samo rade za platu, nisu stručni u svojim predmetima, ne zanimaju se za budućnost i interesovanja učenika, niti se uopšte trude da ih razumiju ili promijene obrazovni sistem na bolje. Pa do vlasti koja, iz godine u godinu, ne radi ništa da poveća broj tržišta, radnih mjesta ili poboljša životni standard. Jednostavno je bolje živjeti neđe drugo.

Asja: Dva slučaja u kojima ljudi odlaze iz Pljevalja su nastavak obrazovanja i potraga za boljim životom. Ova dva slučaja mogla bi se gledati kao jedan na primjeru studenta koji nakon završenih studija dobija primamljivu poslovnu ponudu i sve to van Pljevalja. Jedino rješenje za ovaj problem jeste unapređivanje grada u dovoljnoj mjeri da stvori želju kod studenata da nakon završenog fakulteta dođu i dodatno učestvuju u unapređivanju svog rodnog grada. 

Kao djeca rođena u 21. vijeku kako razumjete stalna izvještavanja o ratnim dešavanjima u svijetu i kako sačuvati čovjeka i zajedništvo?

Lazar: U digitalnom dobu sve je samo par klikova od nas. Čovjek nikada nije bio izloženiji informacijama nego što je sada. S druge strane, broj žute štampe i dezinformacija značajno raste, te sve treba pratiti sa pripravnošću i tragati za objektivnim odgovorom koji se nalazi “možda između.” 21. vijek nije ostao imun na pojavu konvencionalnog ratovanja, žarište se prenijelo na Evropu, Bliski Istok, Afriku. Dosadašnji konflikti bi trebalo da nas upozore da njihovom repeticijom ugrožavamo isključivo sebe. Koliko god se nove tehnologije uvodile na bojište – dronovi, interkontinentalne rakete i ostala balistička oprema – štete isključivo čovjeku. Pro bono – jedino mir jeste odgovor. Kroz pacifizam i njegova načela čovječanstvo može izbjeći totalnu destruktivnost, jer ako se rat proširi na više frontova, ne bi nas bilo. I Ajnštajn je govorio: “Ne znam kakvim oružjem će se voditi treći svjetski rat, ali četvrti će se voditi palicama i kamenjem” – aludirajući na kompletno resetovanje čovječanstva.

Sergej: Rat je opisan u svakoj religiji kao sila van ljudske kontrole, zato što jeste. Ratova će biti dok je i čovjeka, to nam je u prirodi. Mnoga su djela pisana o hororima rata. Mnogo pjesama ispjevano o neopisivom bolu. Sve uzalud. Čovjek ratuje zbog pohlepe, mržnje, zavisti, ponosa, svih grijehova. A nijedan se čovjek bez grijeha nije rodio. Možemo jedino da se držimo zajedno i molimo da nas naša dobra djela sačuvaju.

Asja: Nikada nismo bili izloženiji ovakvim informacijama do sad. Smatram da tokom ovakvih događaja ne trebamo da živimo ispod staklenog zvona ali da moramo da naučimo da sve uzimamo sa rezervom jer smo često preplavljeni morem dezinformacija. 

Načini ratovanja su se promijenili ali moramo da budemo svjesni da čime god ratovali šteti nama. Nikada nećemo proći bez gubitaka, štaviše, oni će biti ogromni. Rat nikad nije rješenje. Jedino mir jeste odgovor. 

Dvodecenijska tradicija argumentovane rasprave

Debateri naše škole uvijek su osvajali najznačajnije nagrade na debatnim turnirima različitog karaktera, ističe profesorice sociologije Maide Delić koja petneaestak godina vodi debatni tim u Gimnaziji, koji je osnovao profesor Radoš Zuković prije dvije decenije.

“U okviru obaveznog izbornog sadržaja Debatni klub, organizujemo i školska takmičenja u retorici unazad 11 godina. Naši retoričari nastupaju na različitim takmičenjem širom Crne Gore sa svojim besjedama. Retorika i debata razvijaju opšte komunikacijske sposobnosti, logičko, kritičko i analitičko mišljenje, jačaju organizatorske sposobnosti i saradnju u timu. Onaj koji umije da govori se još u antičkom dobu smatrao za osobu sa vještinom.  Tako je i danas, a tako će biti i ubuduće jer je sposobnost lijepog govorenja i argumentovanog raspravljanja dar odnosno univerzalna vještina”, kazala je Delić.

Šest godina uzastopno gimnazijalci su učestvovali na debatnom takmičenju, koje je snimano i emitovano na RTCG, poznatom pod nazivom „Mislionica“. Delić kaže da su svih tih godina uspjevali da se plasiraju makar u polufinale.

“Decembra 2023. debatni tim: Tanja Laketić, Sergej Laušević i Lazar Tomić pobijedili su na “Mislionici”, a Sergej je pojedinačno osvojio treće mjesto. Na državnom takmičenju u aprilu 2024. godine Sergeju i Lazaru se pridružila Asja Dragašević, tada učenica prvog razreda i njih troje su postali vicešampioni Crne Gore. Članica našeg debatnog tima Elena Vemić je nakon nastupa u Mislionici izabrana za debatnu reprezentativku Crne Gore ostvarivši odličan rezultat na međunarodno turniru, održanom krajem 2022 u Banja Luci. Tada je reprezentacija Crne Gore ekipno takmičenje završila na trećem mjestu, dok je Elena pojedinačno osvojila prvo mjesto na turniru. Neki od najzapaženijih rezultata su prvo mjesto 2017. godine na državnom prvenstvu debatnogi tima u sastavu Medina Delić, Nikola Stanić i Milić Dujović”, ističe Delić.

U nešto izmijenjenom sastavu nastupili su ove jeseni i učestvovali u projektu EU4me, pod nazivom Srednjoškolci buzzuju o Evropskoj Uniji. Nakon uspješno pripremljenog i održanog školskog turnira, gdje je učestvovalo 12 učenika podijeljenih u 4 tima, dobili su troje pobjednika: Zaru Deljković, Sergeja Lauševića i Lazara Tomića koji su nagrađeni na završnoj smotri u Podgorici zajedno sa njihovom mentorkom prof. Maidom Delić.

V.M.

Lazar, Sergej i Asja sa prof. Maidom

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Bilten