Država prvo branila smjene, pa ih proglasila nezakonitim – sada goni zbog „nedovoljnog“ smjenjivanja

Nakon brojnih medijskih navoda da je bivšoj ministarki prosvjete Vesni Bratić određeno zadržavanje zbog nezakonitih smjena 140 direktora obrazovnih ustanova, njen pravni zastupnik advokat Aleksandar Rmuš, u izjavi za IN4S istakao je da je riječ o pogrešnoj interpretaciji i da se Bratić na teret stavlja upravo suprotno.

„Netačni su navodi iz medija koji uglavnom prenose da je Vesni Bratić određeno zadržavanje zbog nezakonitih smjena 140 direktora obrazovnih ustanova. Naprotiv, Vesni Bratić se na teret stavlja upravo to što nije razriješila preostalih 40 direktora, gdje SDT smatra da je po istom osnovu MORALA da i njih razriješi, iako su građanski sudovi, sa druge strane, u tri stepena suđenja nedvosmisleno utvrdili da su smjene 140 direktora bile nezakonite“, kazao je Rmuš.

Dakle, dodaje, ovdje se radi o optužbi da nije vršila službenu dužnost, odnosno zbog nerazrješenja 40 direktora, a da ih je po istom osnovu razriješila, takođe bi dobila građansku tužbu od strane države za naknadu štete.

„Stoga su u ovoj situaciji državni organi — Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa i SDT — u očiglednoj koliziji. Mediji koji prenose da je ona uhapšena zbog smjena 140 direktora na taj način vrše pritisak na Viši sud u Podgorici, koji odlučuje po žalbi Zaštitnika na prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici, kojom je Vesna Bratić oslobođena odgovornosti za naknadu štete — što je, prema stavu odbrane, bila i jedina moguća ispravna odluka“, kazao je Rmuš za IN4S.

Podsjetimo, u više postupaka pred građanskim sudovima već je odlučivano o zakonitosti smjena direktora tokom mandata Bratić, dok se istovremeno vode i drugi postupci koji se odnose na navodno nevršenje službene dužnosti. Naime, u parničnim postupcima koje su pokrenuli razriješeni direktori, državu je zastupao Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa, koji je tokom čitavog postupka tvrdio da su rješenja o smjeni bila zakonita. Nakon što su sudovi u tri stepena odlučivanja presudili u korist direktora, isti taj organ pokreće tužbe protiv Vesne Bratić tražeći naknadu štete, uz tvrdnju da su njena rješenja bila nezakonita.

Istovremeno, u krivičnom postupku joj se stavlja na teret da nije razriješila još 40 direktora, odnosno da nije postupila po istom osnovu po kojem su prethodne smjene već ocijenjene kao nezakonite. Upravo ovo je još jedan od dokaza da se radi o političkom progonu i demonstraciji sile, kako bi se „umirili“ ekstremisti, odnosno tzv. komitska javnost poznata po podržavanju bivšeg režima, identifikaciji sa kriminalnim klanovima ili su prosto fašistički nastrojeni stanovnici, naročito usmjereni protiv svega srpskog.

IN4S