Ćehotina - Ćotina kroz sjećanja, sadašnjost i izazov u budućnosti

Lica iz kojih isijava sreća, ljepota na kojoj bi pozavidio Holivud, virovi koji zapljuskuju izvajana tijela djevojaka I mladića, sve je tako blizu a gotovo nedostižno. Prije samo koju deceniju Pljevljaci su slavili život družeći se na rijeci koja je proticala kroz Pljevaljsko polje. Slušamo o čuvenim virovi na Ćotini ili Ćehotini od sugrađana koji su doživjeli čari “pljevaljskog mora” na rijeci oivičenoj vrbama, zelenilom, koja je nudila toplu, čistu vodu I radost susreta, razgovora, druženja I najljepših skokova u vodu. Pedestominutni dokumentarni film “Ćehotina- prošlost, sadašnjost I budućnost”, u organizaciji NVO “Da zaživi selo”, je polučasovno uživanje u ljepoti rijeke I nekadašnjeg života, sve začinjeno maestralnim stihovima pljevaljskih pjesnika o Ćotini I Bukovima Milka Grbovića I Miša Janićijevića Zlodolca, koje govorio glumac Lepomir Ivković. Gornji most I Pljevaljska ljepotica dočarani su uz nostalgične zvuke Pljevaljskih tamburaša.

Gledajući nekadašnju raskoš Pljevaljskog polja I Ćehotine morate osjetiti radost i tugu zbog nestanka izobilja ljepote I mogućnosti koje je pružala Rijeka. Kroz polučasovna sjećanja divnim pričama I fotografijama Bobana Šaulića, Vojkana Bojovića, Velinke Keke Radović, Kerima Selmanovića, Petre Tabaš i Dragana Milića osjetio se život Pljevljaka u vrijeme kada je Ćehotina blistala u punom sjaju.

Veoma opominjuće o sadašnjosti I budućnosti Ćehotine govore Svetlana Ana Popčetović i Vaso Knežević ističući značaj sadašnjosti u kome se određuje budućnost Ćehotine I Pljevaljskog polja. Ćotina više ne smije biti beživotni kanal a Pljevaljsko polje napušteni, nerekultivisani kop ili rupa koja je zbog neodgovornosti pretvorena u novo jezero.Potrebno je vratiti plodnu zemlju I zdravu rijeku.

Gimnazijalci Mihajlo Knežević i Lazar Tomić svjesni su značaja Ćehotine I potebe njenog očuvanja, upoznavanja njenih meandera, povratka prirodi koji bi značio I prekid otuenosti ljudi jednih od drugih.

“Niko od Pljevljaka nikada ne bi pristao da se vrši ekspolataciju uglja da nije bilo garancija da će se prvobitnoj ili drugoj povoljnijoj namjeni. Ne može sada nama neko da ponudi zamjenu, igralište ili drugi sadržaj, za Pljevaljsko polje koje je trebalo da bude ugrađeno u strateško dobro države, kazala je Ana Popčetović dodajući da je zemljište karika između žive I nežive prirode “ako mi tu kariku stalno kidamo, a ubrzali smo period kidanja te veze, pitanje je dokle ćemo”.

U kanjonu Ćehotine najpoznatiji su bili Crni, Zeleni i Bijeli vir. Iako ih većina Pljevljaka ne pamti da pomenemo Mijov vir, Ženski i Muzikantski vir, pa se nailazilo na ploče koje su se nadovezivale na Bukovi vir. Iz Muškog vira ide Seljački vir, sledi Savov jaz, Švapski vir, Gornji most, koga su zvali most uzdisaja ili most ljubavi – drveni most koji je napravio Maksim Bojović sa svojim sinovima Todorom I Ozrenom. ……

Opširnije u Pljevaljskim novinama od 1. decembra 2024.