Ova „nenametljiva ljepotica“ kako je naziva poznati putopisac Evlija Čelebija smještena je u samom centru Pljevalja, okružena zelenilom, uz žubor vode sa šedrvana i sahat-kulom pod zvjezdanim nebom djeluje gotovo nestvarno u živom gradskom jezgru.
Husein-pašina džamija iz 16. vijeka spada u najljepše orjentalno-sakralne spomenike kulture na Balkanu. Napravljena je zaslugom Husein-paše Boljanića, sina Bajram-age Boljanića, koji je porijeklom iz sela Boljanići nadomak Pljevalja.
Mehmed-paša Sokolović je odveo Husein-pašu na studije u Carigrad. Bio je njegov učitelj i učinio ga je vještim vojskovođom i državnikom. Nakon školovanja, postao je vezir, carski namjesnik u Misiru 1573. godine – na tom položaju ostao dvije godine, nakon čega je vraćen u Carigrad. Kasnije, bio je namjesnik u drugim pokrajinama pa i u Bosni, 1594. godine a zatim postaje hercegovački sandžak-beg. U Pljevljima, sjedištu hercegovačkog sandžaka, od 1576. godine podigao je nekoliko spomenika od kojih i Husein-pašinu džamiju, u skladu sa tadašnjim turskim običajima, po kojima su vladari poklanjali džamije svom zavičaju.
Osnova ove džamije je kvadratnog oblika, ispred glavne fasade, na četiri masivna stuba formiran je otvoreni trijem, natkriven sa tri male kupole, od kojih je srednja nešto viša pa je stoga njena dužina 17 metara, širina 13 metara, a njen centralni dio nadvisuje kupola. Sagrađena je od fino tesanog kamena, slaganog u pravilne redove, a izuzetak su minaret i kupolice nad mihrabskim zidom koje su izgrađene od laporca.
Na ulaznom dijelu nalaze se četiri mermerna stuba, minaret (nakon udara groma 1941. godine je prezidan i od tada datira njegova današnja visina) visok 42 metra što ga čini najvisočijim na prostorima Balkana.
Evlija Čelebija je zabilježio sve što se nalazilo oko ove džamije: ograda, han, harem, česme. Uz džamiju je bila izgrađena i Husein-pašina medresa koja se sadržajno i arhitektonski nije razlikovala od medrese Mehmed-paše Sokolovića u Istanbulu, te da je zapravo bila njena kopija. Danas su sačuvani sahat-kula i šedrvani.
Tačna godina početka izgradnje ove džamije nije poznata jer iznad ulaznih vrata nema originalnog tarika – kamene ploče sa podacima o godini izgradnje i graditeljima ali se pretpostavlja da je najvjerovatnije gradnja započela 1569. godine. Već 1573. godine iz istorijskih spisa je izvjesno da je džamija postojala.
● Legenda o dobijanju zemljišta za građenje džamije
Prema legendi, Husein-paša je u toku svoje vladavine na ovim prostorima došao sa svojom vojskom iz Carigrada i zalogorovao u blizini manastira Sv. Trojice, a zemlju za svoju džamiju je dobio zahvaljujući dosjetljivosti. Naime, od starješine manastira tražio je onoliko zemlje koliko može pokriti volujska koža. Kada je dogovor pao, isjekao je kožu na tanke trake i njome obuhvatio prilično veliki prostor.
Ni za njenog graditelja nema preciznih podataka, ali se pretpostavlja da je njen glavni projektant bio čuveni neimar Hajrudin, tvorac Starog mosta u Mostaru.
Iako manja, džamija predstavlja jednu od najljepših i najskladnijih islamskih bogomolja na Balkanu.
Unutrašnjost džamije ukrašena je detaljima u kamenu i rezanim na drvetu.
Turska ornamentika na zidovima fascinira posjetioce. Dobro je osvijetljena, ima 25 skladno raspoređenih prozora a kupola je bogato dekorisana arabeskama.
U enterijeru je šestougaoni mihrab, ukrašen geometrijskim motivima, a izdvajaju se i četiri bogato ukrašene polukupole u uglovima.
Posebno su bogato ukrašeni mihrab (niša za molitve), mimber (propovijedaonica) i mahfil (empora). Unutrašnji zidovi su dekorisani islikanim floralnim ornamentima i citatima iz Kurana.
U džamiji se čuvaju neki od najljepših islamskih rukopisa kod nas, kao i više vrijednih starih knjiga, posebno poznat Kur’an iz 16. vijeka, a cijela unutrašnjost džamije je zastrta starim, skupocjenim misirskim tepisima.
Kur’an predstavlja vrhunsko djelo islamske kaligrafije 16. vijeka, prepisan je 1571. godine na zahtjev Husein-paše. Rukopis ima 233 lista, povezan je kožnim omotom, ukrašen sa 352 minijature rađene na zlatnoj podlozi.
U Husein-pašinoj džamiji se čuva i ćilim (hasura) koji je urađen 1573. u Egiptu po mjerama ove građevine. Prema legendi, tkalo ga je 35 djevojaka i trebalo im je mjesec dana da ga urade. Težak je 400 kilograma.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara proglasila je kulturnim dobrom od nacionalnog značaja ćilim Husein pašine džamije u Pljevljima.
Vremenom su se javljala oštećenja na unutrašnjosti i spoljašnosti džamije pa je Rudnik ulja Pljevlja prepoznavši značaj ovog spomenika islamske kulture finansirao čitavu njegovu rekonstrukciju.
U toku istraživačkih radova, stručnjaci su utvrdili da je već jedna takva rekonstrukcija vršena 1888. godine, dakle u vrijeme vladavine Austrougarske na ovim prostorima jer je primjetan njihov uticaj na pojedinim motivima. Određene popravke izvršene su i 1972. godine uz koordinaciju sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.
Slikarski radovi su povjereni poznatim restauratorima i korišćenjem tehnika iz vremena kada je nastala ornamentika na džamiji, vraćena je autentičnost crteža i boja. Restauracija je završena u decembru 2007. godine. Džamija je pod Zaštitom spomenika kulture i za kulturno dobro proglašena je 1957. godine.
Iako stara stotinama godina, ova džamija je sačuvana u gotovo izvornom obliku. Svaki kamen ugrađen u nju priča svoju priču kroz vjekove, njeni zidovi su čuli mnogo boli i sreće, suza i radosti, dova i zahvalnosti. Pobjeđujući zub vremena i osvajače koji su se mijenjali, džamija i dalje stoji, svojom ljepotom zadivljuje prolaznike i unosi dah orijenta u ovoj grad pod Golubinjom.
J.K.
